ŠTA POSLE ERDOGANOVE POBEDE NA IZBORIMA: Da li se sprema kažnjavanje Ankare zbog ostajanja na sadašnjem spoljnopolitičkom kursu?!

TV Front/Boško Jovanović

Aktuelni turski predsednik Redžep Tajip Erdogan odneo je pobedu u drugom krugu predsedničkih izbora i time izborio za sebe drugi mandat. Ono što je postalo najveća enigma jeste da li će Erdogan nastaviti istim putem ili će napraviti određene korekcije u svojoj politici.

Posebno razočarenje doživlea je Švedska kojoj je Ankara zakočila ulazak u NATO pakt. Turski predsednik Erdogan je najavio da neće odustati od cilja da Turska postane sedma najmoćnija sila sveta.

Priču o turskoj moramo da počenemo od njenog osnivanja, kad kažem njenog osnivanja mislim na Tursku Republiku. Njen osnivač je Kemal Ataturk. Gospodin Lalić dopisnik Tanjuga iz Ankare napisao je vrlo lepu knjigu o Ataturku.

Šta je bitno tu, bitno je shvatiti, da Arapi ne vole Turke. Neka se pogleda film Lorens od Arabije i Turci su pred stvaranje republike bili zavisni od Nemačke.

Pruski general Fon der Golc je bio proglašen za pašu. Pri stvaranju Turske republike odlučujuću ulogu odigrao je Lenjin jer je pomogao Turskoj da se odbrani od Grčke, koja je izvršila napad na Tursku, pod palicom grčkom premijera Venizelosa, pa je došlo do preseljnja Grka iz Turske i Turaka iz Grčke, pa su te dve zemlje postale praktično etnički čiste.

Foto: Andrej Mlakar

Cilj Ataturka je bila sekularizacija Turske, jer je krivio islamske strukture za propast turske imeprije.

Položaj Turske nije bitan do trenutka dok ona nije ušla u NATO.

Turska je bila ako izumemo Ameriku bila jedina članica NATO koja se graničila sa Rusijom. Zbog toga je bila od strateške važnosti da Amerikanci kontrolišu i pomažu Tursku vojsku.

U Turskoj je bilo nekoliko pučeva.

Poslednji uspešni puč je bio 1997. takozvani “meki puč” kada je vojska prinudila sadašnjeg šefa Erdoganove partije da podnese ostavku. Poslednji neuspešni puč bio je 2016 godine.

Turska je diretno učestovovala u Kubanskoj krizi jer da nije bilo Turske i američkih raketa u Turskoj ne bi bilo sovjetskih na Kubi i u Turskoj su Amerikanci imaju i sad veliku bazu Indžirlik i to im je bilo bitno zbog kontrolisanja Bliskog istoka i štrecanja Sovjetskog Saveza odnsono Rusije.

Dolaskom predsednika Erdogana na vlast sprovodi se koncept strateške dubine o tome je knjižicu napisao Darko Tanasković što toplo prepručujem da se čita i tu ide ekonomsko jačanje Turske i tu ide otvorena islamizacija.

Koristi se feredža, TIKA dobija mnogo veći značaj to je Turska razvojna agencija. Ona nekoliko puta više para investira u Srbiju nego u BiH i Turska ima dosta razvijenu vojnu industriju od bitinih tenkova dornova Bajraktar.

Turska televizija Hajat TV je najmoćnija u BiH, Al Džazira je druga. Naprosto stanje u BiH je tako da dve najveće televizije su u stranom vlasništvu.

Predsednik Erdogan je čovek koji zna šta hoće. Turska ima najbolje odnose sa Srbijom od svih zemalja na Balkanu.

Zašto predsednik Erdogan nije uveo sankcije Rusiji?

Pa jednostavno može mu se.

Turska u isto vreme prodaje Ukrajini dronove ali ne uvodi sankcije Rusiji naprosto zato što je Turska previše zavisna od ruskih energenta. Turska nema nikakve prirodne energentske resurse pa zavisi o električne enegije iz Rusije, gasa i nafte pošto se snabedevaju isključivo iz Azerbejdždana i Rusije.

Sa Iranom su u jako lošim odnosima, takođe i sa Irakom. I oni tu nemaju alterantivu.

Amerikanci polako zatvaraju bazu Indžirlik i sele u Grčku. Grčka dobija ogormnu američku vojnu pomoć više nego Ukrajina jer postoji verovatnoće da će doči do sukoba sa jedne strane Francuske, Grčke i Kipra i s druge strane Turske.

Zašto je Turska optužena za dešavanja u Parizu kada je izvršen napad na Kurdski kulturni centar zato da bi se turska primorala da glasa za ulazak Finske i Švedske u NATO, ali Erdogan će da istera da bude po njegovom jer je u mogućnosti.

Erdogan treba i istoku i zapadu.

Ne mislim da je u mogućnosti da vodi nesvrstanu politiku, ali će on da se pokaže kao vrstan trgovac kad sklopi sporazum.

Jednom rečju Turska je velika sila na koju mora da se računa i Srbija bi trebala da izabere između Grčke i Turske da izabere Tursku, jer Grčka u gledajući sa vojne tačke gledišta nema šanse protiv Turske.

Ako dođe do sukoba u Medetiranu s jedne strane Francuzi, Grci, Kiprani možda i Egipat i Izrael sa jedne i Turska sa druge to će biti samo zbog gasa jer oko Kipra su nađena gasna polja, a gas je preko potreban Turskoj.

U prilog ovoj tezi ide i naglo naoruažavanje Grčke od strane SAD i Francuske.

Grčka kupuje 24 Rafala od Francuske, SAD donira 1.200 oklopnih vozila M1117 SAD su se odlučile da im Grčka a ne Turska bude strateški parner u jugo-istočnom krilu NATO.

Izgradnja osovine Beograd-Istanbul je od strateškog značaja.

Srbija treba da postane strateški partner Turske u svim oblastima. Saradnja sa Turskom u medicini, i naravno o oblastima vojne industrije i obaveštajnog rada.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *