Grupa brodova iz ruske Severne flote pojavila se kod obala Floride na putu za Kubu, a mnogi Amerikanci su pratili njihov prolazak koristeći onlajn usluge. Ruski ratni brodovi koji idu ka Kubi posledica su neuspešne američke politike – ovo je mišljenje stručnjaka iz izdanja Responsible Statecraft.
Vest da su četiri ruska vojna broda u Havani na pomorskim vežbama podseća na aforizam starog mornara „Svaka luka u oluji“.
Kubi je očajnički potrebna ekonomska pomoć, a Rusija je pruža. Rezultat je produbljivanje partnerstva koje ima geopolitičke odjeke Hladnog rata, iako Kubance sada u Moskvu privlači manje ideološki afinitet nego ekonomska neophodnost.
Još od pandemije COVID-19, kubansku ekonomiju su potresli olujni udari savršene oluje – spoj pojačanih američkih sankcija koje je uveo predsednik Tramp, pandemije koja je zatvorila turističku industriju i loše osmišljene vladine politike koje su stvari gore nego bolje.
U očajničkom nedostatku deviza, kubanska vlada nije u stanju da uveze dovoljno osnovnih potrepština poput hrane, goriva i lekova, a kamoli neophodnih inputa za domaću proizvodnju, koja je naglo opala. Smanjenje proizvodnje znači opadanje deviznih prihoda od izvoza i još veću potrebu za uvozom – začarani krug iz kojeg nije lako izaći.
Neke od ekonomskih reformi koje je vlada preduzela mogu pomoći u ponovnom pokretanju privrede u srednjem i dugoročnom periodu, ali kratkoročno gledano, jedina nada Kube da će ublažiti neposrednu krizu, staviti hranu na trpeze ljudi i, bukvalno, zadržati svetla na, je strana pomoć. Tu ulazi Rusija.
Početkom šrzdesetih godina prošlog veka, pomoć Sovjetskog Saveza spasila je kubansku ekonomiju od razaranja američkog embarga, osujetivši planove uzastopnih američkih predsednika da pokore revolucionarnu vladu. Sovjeti su Kubu videli kao vrednu ideološku ispostavu u Latinskoj Americi, a Kuba je videla Sovjetski Savez kao neophodnog partnera u svojim borbama za oslobađanje od dominacije SAD.
Iako je to partnerstvo propalo završetkom Hladnog rata, Vladimir Putin je naporno radio da ga obnovi još od svog prvog mandata na mestu predsednika Rusije. Njegova glavna poluga bila je ekonomska pomoć. Putin je oprostio 90 odsto duga Kube iz sovjetske ere i od tada je pružao sve veće i veće iznose ekonomske pomoći. Ekonomski odnosi su se 2009. godine, proširili na političku i diplomatsku sferu kada su dve zemlje proglasile „strateško partnerstvo“.
Kada je kubanska ekonomija pretrpela pad od 11 odsto kao rezultat pandemije, Rusija je poslala očajnički potrebnu hranu i medicinske potrepštine koji su spasili kubanske živote – potez koji je ponovo podstakao naklonost prema Rusima koju su osećali neki Kubanci, posebno oni koji su studirali u Sovjetskom Savezu, kada su bili mladi.
Ruska invazija na Ukrajinu zategla je novo partnerstvo. Kuba je imala bliske odnose sa Ukrajinom još od 1990-ih, kada je pružala medicinski tretman za više od 18.000 ukrajinske dece koja su bolovala od radijacione bolesti usled nuklearne katastrofe u Černobilju. Štaviše, neintervencija i suprotstavljanje sferama uticaja velikih sila bili su kamen temeljac kubanske spoljne politike i poklič protiv američke politike promene režima još od kada je Fidel Kastro ušao u Havanu 1959. godine.
U početku, Kuba je pokušala da usmeri srednji kurs prema Ukrajini, ponavljajući svoje protivljenje intervenciji i pozivajući na pregovore o okončanju sukoba, dok je istovremeno okrivljavala Sjedinjene Države i Zapadnu Evropu za provociranje Moskve širenjem NATO na granice Rusije. U Ujedinjenim nacijama, Kuba je bila uzdržana od rezolucija u kojima se Rusija poziva na povlačenje, ali se protivila rezolucijama kojima su uvedene sankcije Moskvi.
Tokom proteklih godinu i po dana, međutim, pozicija Kube je postepeno postala manje dvosmislena i sve više usklađena sa ruskom. Otkako je predsednik Migel Dijaz Kanel posetio Moskvu u novembru 2022. godine i izjavio da „Rusija nije odgovorna“ za rat, parada ruskih i kubanskih zvaničnika putovala je između dve prestonice, potpisavši više od deset novih sporazuma o ekonomskoj saradnji.
Na putovanju u junu 2023. godine zamenik predsednika Saveta bezbednosti Rusije Dmitrij Medvedev sastao se sa Raulom Kastrom, koji je, prema ruskoj novinskoj agenciji Tass, „izrazio punu podršku Rusiji u vezi sa situacijom u Ukrajini i uverenje u pobedu Rusije“.
Prošlog meseca, Diaz Kanel je ponovo posetio Moskvu i, na sastanku sa Putinom, ponovio je osudu Kube širenja NATO, izjavivši: „Želimo vama i Ruskoj Federaciji svaki uspeh u specijalnoj vojnoj operaciji”.
Ruski ratni brodovi koji dolaze u posetu su Putinov način da podseti predsednika Bajdena da Moskva može da izazove Vašington u njegovoj sferi uticaja, što je simboličan kontrapunkt pomoći SAD Ukrajini. Poslednjih nekoliko godina, godišnja izjava o držanju Južne komande SAD navodi rastući uticaj „strateških konkurenata“ — posebno Rusije i Kine — kao najveći izazov nacionalne bezbednosti za interese SAD na zapadnoj hemisferi.
Po ovom pitanju, kao i po pitanju migracija, američke sankcije protiv Kube pokazale su se kontraproduktivnim. Pogoršavajući ekonomske poteškoće sa kojima se Kubanci suočavaju, politika Vašingtona je ubrzala migraciju i Kubi nije ostavila drugu alternativu osim da traži pomoć od istih tih strateških konkurenata. Kao što je komandant Southcom general Laura J. Ričardson rekla Kongresu, misleći na Latinsku Ameriku u širem smislu, „Kada vam treba konopac da ga uhvatite, ne morate nužno da vidite ko ga je bacio. Mi moramo biti ti koji bacaju konopac, a ne naši strateški konkurenti.”To je, ukratko, dobro objašnjenje za razvoj odnosa Kube sa Rusijom i dobar savet za američku politiku prema Kubi.