POZADINA PUTINOVE POSETE SEVERNOJ KOREJI: RUSI I KOREJCI JEDNA NEISPRIČANA PRIČA

Andrej Mlakar/Boško Jovanović

Trebalo je pune 24 godine da ruski predsednik ponovo poseti Severnu Koreju. Ruski predsednik Vladimir Putin doputovao je u utorak 18. juna 2024 godine u zvaničnu posetu Pjongjangu. Posledlji put u toj zemlji bio je 2000 godine na početku svog mandata kada se susreo sa Kim Džong Ilom ocem sadašnjeg predsednika Kim Džong Una.

Inače interesantno je da je Putin u Pjongjang doputovao svojim predsedničkim avionom Iljušin IL 96-300 koji je večeras po sletanju pristao na novoizgrađeni deo aerodroma na koji retko sleću putnički avioni. Uglavnom oni iz Pekinga.

I Kim Džong Il i Kim Džong Un su za vreme svoje vladavine posetili Rusiju nekoliko puta i uvek je to bilo specijalnom železničkom kompozicijom i najduže do Sibira.

Zapad ali i ovdašnji analitičari novoevropejske provinijencije su u totalnoj histeriji zbog Putinove posete Severnoj Koreji. Uglavnom teorije o raketama milionima granata koje su Rusiji potrebene, a s druge strane isporuka vojne tehnologije pre svega pomoć u gradnji nuklearnih podmornica, osvremenjivanju tenkova.

Uglavnom se dosta priča o vojsci, ali se retko spominje faktor da posle Japana najveća korejska zajednica u Aziji nalazi se na Dalekom istoku i da građani Severne Koreje najviše rade u Vladivostoku.

O Korejcima u Rusiji govorio je i pisao magistar međunarodnih odnosa Boško Jovanović pre godinu dana detaljno za blog Vojnopolitička osmatračnica o Ruskim korejcima.

Tekst prenosimo u celosti bez skraćivanja.

Priča o Dalekom istoku Rusije ne bi bila poptuna, da nema priče i o Korejcima u Rusiji. Odakle Korejci u Rusiji, kako su stigli, kakav je odnos njihov sa Rusima ispričao je magistar međunarodnih odnosa Boško Jovanović.

„Korejaca u Rusiji ima oko 200.000 i svi su oni potiču sa Dalekog istoka. Ima ih u Moskvi i u Sankt Peterburgu. Prvi kontakti Rusa i Korejaca su bili krajem 19. veka.

“Prvi koji je napravio kontakt bio je Karlo Jovanovič Veber, naravno Nemac u ruskoj službi. Nemaca u ruskoj službi nije bilo puno, pozvala ih je bila još Katarina Velika. To je super, mešanje ruskih i nemačkih krakternih crta, je nešto što ja jako cenim. Daću primer: Vladika Mark Belinski, znači Nemac koji je pravoslavac, arhiepiskop ruske zagranične crkve, njemu ne treba opšte da se samodisciplinuje, on je bio disciplinovan. Pravoslavni Nemac je nešto najbolje. Nemac može da uradi šta god hoće, samo ga treba sa duhovne strane opravoslaviti. Bila je gomila pravoslavnih Nemaca, ali bilo je i portestanata. Jedino šta Rusi nisu nikada varili to su bili katolici.


Karl Ivanovič Veber i svaki stranac koji je došao, zadržavao je svoje prezime, ali je dobijao otčestvo. Mnogi ljudi u Rusiji su stranci, Nemci i Korejci.

Zašto sam se setio Korejaca da o njima pišem? Zato što je to bitno za priču o Dalekom istoku.

Koreja je bila nezavisna do 1910. godine i imala je imperatora. I Karl Ivanovič Veber pošto je bio poznavalac Koreje, postao je prijatelj sa imperatorom i kasnije ruski konzul. On je vrlo ovako interesantna figura. Bio je 12 godina ruski konzul od 1885 do 1897. u Koreji i tad je Rusija došla u dodir sa Korejom, ne preko svoje teritorije, nego preko kineske Mandžurije.

Otkuda onda Korejci u Rusiji?

Kako Koreja biva okupirana od strane Japana i gde su rađeni mnogi zločini prema Korejcima, tu su se rađale pobune i svi koji su se bunili protiv Japana, nisu mogli da beže u Kinu, jer je deo Kine bio okupiran od strane Japana i nije bilo svrhe da se tamo beži, pa se bežalo na sever kod Rusa i tu su se skrivali korejski partizani na Dalekom istoku.

Jedan od njih je bio prvi i večni predsednik Severne Koreje Kim Il Sung i njen osnivač. Zbog toga Severna Koreja ima tradicionalno dobre odnose sa Rusijom.

E sad šta je zanimljivo? Ja ću da spomenem da u Severnoj Koreji ne postoji religija, ali je dozvoljeno pravoslavlje. Drugi predsednik Koreje Kim Džong Il je svojim oklopnim vozom 2002. otišao do Irkutska i grad ga je ostavio bez reči i tad je posetio Bogosloviju u Irkutsku i pravoslavnu crkvu. Ja sam našao podatak na enegleskom da je u Severnoj Koreji dozvoljeno pravoslavlje, da je 20 Korejaca poslato da izučava pravoslavlje i da u Severnoj Koreji postoji jedan mali pravoslavni manastir i hram u državi koja ne priznaje veru.

Što se tiče Korejaca u Rusiji zašto ih pominjem, pa zato što najveći ruski roker svih vremena Viktor Toi je Korejac. Znači Rusi ga poštuju ga stvarno bezgranično. Onda imamo Marinu Kim koja je bila voditeljka ruske državne televizije, ima jedan hokejaš prezimena Li koji je igrao u Habarovsku za velike pare 3 miliona evra, ne rubalja, prešao je u Sanktpeterburški klub.

Korejci su skroz kako da kažem prihvaćeni u ruskom društvu i to nije nikakv problem ako ste korejskih korena. Što se tiče Korejaca Rusi nemaju nikakvih problema sa njima, pa su zajedno pravili zajedničke PVO sisteme. Recimo S-350 Vitjaz je zajednički projekat sa Južnom Korejom. Južna Koreja je na ime duga od Sovjetskog Saveza uzela tenkove T-80.

Korejaca u Rusiji ima 200.000 vrlo su radni, vredni, sposobni. Zapad optužuje Rusiju da severnkorejske građevinske firme grade Vladivostok. Zapad zapravo kaže da su ti građevinski radnici iz Severne Koreje robovi, što naravno to nije tačno.

Inače Rusija je jedna od retkih zemalja gde Korejci mogu slobodno da rade. Mislim ne ruske Korejce, nego na građane Severne Koreje, koji rade u Rusiji.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *