Na samitu ministara odbrane članica NATO koji se održao u sedištu Alijanse u Monsu 15. i 16. juna 2023. godine doneto je više odluka pred predstojeći samit Severnoatalnske alijanse u Viljnusu.
Jedan od ključnih odluka, pored one veče o povećanju izdvajanja za odbranu od 2 posto jete i jačanje protivvazdušne odbrane na istočnim granicama po principu rotacije.
Zapravo ona teorija o tome da NATO napušta koncept “Er polisinga” što neko izvou pogrešnim terminom “vazdušna policija” i nije baš tačna.
Ali, krenimo redom. Šta znači rotacija?
Ministri 31 članice Alijanse odlučili su da rotiraju jedinice PVO na istočnim granicama kako bi ojačali PVO članica koje se graniče sa Rusijom ili su u blizini njenih granica.
To znači da će jednice PVO članica iz zapadne i centralne Evrope odnosno njihovi raketni sistemi zemlja -vazduh biti prebačeni na istočno krilo NATO.
Tako na primer u Estoniji se nalaze španski PVO raketni sistemi NASAMS, a sa novim odelom to će značiti i da će ostale članice moći da se rotiraju i prebacuju svoje PVO sisteme na period od šest meseci do godinu dana.
Jačanje PVO na istočnim granicama NATO pakta uz samu granicu sa Rusijom bi značilo da bi Alijansa morala u slučaju neke veće eskalacije da se suoči sa ruskim obrbenim avionima već od prvih metara, posle prelaska granice.
Sada tu ima jedano novi problem, koji je poznat kao regionalni odbrambeni planovi koji bi bili deo jedinstvenog odbrambenog plana kako bi NATO bio spreman da se odbrani od “ruskog napada”.
Inače ova ideja rođena je na Baltiku gde tri članice Estonija, Letonija i Litvanija dele zajedničku granicu sa Rusijom, zbog čega smatraju da zbog ruskih pretnji je potrebno ojačati PVO kako bi se učvrstilo istočno krilo NATO od ruskih pretnji iz vazduha.