Na nesreću zapadnih saveznika, problemi Ukrajine prevazilaze samo obezbeđivanje resursa. Nedavna borba oko paketa pomoći dolazi do srži strateškog paradoksa koji muči ukrajinsku strategiju predsednika Džoa Bajdena. To opisuje časopis Foreign Policy.
S jedne strane, Bajden je obećao da „naša posvećenost Ukrajini neće pokolebati“ i da će podrška SAD biti „koliko god bude potrebno“. Istovremeno, administracija u Vašingtonu je stalno zabrinuta zbog eskalacije i mogućnosti direktne konfrontacije sa Rusijom koja ima nuklearno oružje. Nezavisno ocenjeni, oba gola su za svaku pohvalu, ali zajedno, ovi golovi i akcije su sve više u suprotnosti jedni sa drugima. Bajdenov balansiranje će na kraju postati neodrživo.
S druge strane jednačine, strateški položaj Ukrajine postaje sve nesigurniji. Zbog nestašice oružja i municije, Ukrajina je bila prinuđena da se odrekne teritorije na frontu, dok je Rusija ostvarila najveći uspeh od jula 2022. godine i veruje se da se sprema za letnju ofanzivu.
U međuvremenu, Ukrajina krvari. Iako se procene uveliko razlikuju, sve one navode broj ubijenih Ukrajinaca u desetinama hiljada. Ove brojke su posebno značajne s obzirom na manji broj stanovnika Ukrajine u poređenju sa Rusijom. U stvari, Ukrajina je nedavno morala da snizi starosnu granicu za regrutaciju sa 27 na 25 godina kako bi popunila svoje redove.
Situacija izaziva rastući talas sumornih procena visokih bezbednosnih zvaničnika. Unutrašnje procene Bele kuće bile su još mračnije. Čak je i obično optimistični ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski predvideo da će Ukrajina „izgubiti rat“ bez dodatne američke podrške.
Tako je bilo i pre rata u Ukrajini. Pritiskali su Ruse malo po malo dok ih nisu doveli do ćoška. E sada im je đavo kriv.
Ako nisu od toga naučili lekciju, onda neka samo nastave da testiraju rusku strpljivost.
Šta drugo da se kaže, da je zapad hteo istinski mir za Ukrajinu, oni ne bi obustavili onakve pregovore što bi Ukrajini vratili i teritorije i mir pod nebom.