NOVE TEORIJE O OBRANJU DRUGOG RUSKOG AVAKSA A-50U: DA LI JE KORIŠTEN S-200 VEGA UMESTO PATRIOTA ILI UKRAJINSKI LOVAC SA AGM-88 HARM?!

Kako vreme odmiče posle obaranja drugog aviona za rano radarsko otrkivanje i upozoravanje A-50U jedino je jasno da ništa nije jasno.

Teorije kako se to dogodilo se samo nižu kao na tekućoj traci, a sada osim A-50 spominje su i drugi avion? Koji tip letelice to niko ne zna.

Ali krenimo redom. Prve dve teorije su poznate jedna koja tvrdi da je A-50U oboren PVO raketom ruskog raketnog sistema lansiranog navodno iz okoline Marijupolja. Druga navodi da je u pitanju ukrajinska PVO odnosno izdvojena raketna baterija raketnog sistema MIM-104 Patriot koji je postavljen na samu prvu liniju fronta. I tu ima nejasnoća kako je mogao biti pogđena letelica nad Azovski morem na daljini od 222 km od prve linije fronta, a da onda padne u Krasnodarski kraj.

Međutim, nova teorija koja se prenela u ruskim medijima i analizama jeste da je možda prema trećoj verziji upotrebljen raketni sistem dugog dometa S-200 ili još više neverovatnija teorija da je nekim slučajem proleteo ukrajinski avion Su-27, a možda i da je isporučen pre vremena F-16.

Ali krenimo redom. Ukrajina je prošle godine intenzivno počela da upotrebljava rakete S-200 koje je modifikovala za napade na zemaljske ciljeve.

S-200 predstavlja jedan od najvećih PVO sistema koji je ikada konstruisan. Prvi put svetskoj javnosti prikazan je u novembru 1963. godine. Neki su ga nazivali i „protivraketnom raketom“. U okviru Sovjetske vojske nalazio se u sastavu Raketnih trupa PVO.

Osnovna taktička jednica je bataljon sa šest nepokretnih lansera. Osim lansera svaki bataljon ima i radar 5N62B – SQUARE PAIR poznat i kao P-35 koji se koristi za rano otkrivanje vazdušnih ciljeva.

Svaki raketni bataljon ima jedan P-35M (NATO oznaka BARLOCK-B) radar E/F opsega 320 km za pretragu i pronalaženje ciljeva sa integrisanim D-band IFF sistemom, jedan H-band NATO oznake SQUARE PAIR navođenje rakete dometa 270 km radar i šest polufiksnih jednošinskih lansera.

Raketni sistem protivvazdušne odbrane S-200 uključuje nišanski radar RSC 5N62B ( antenski stub K-1V, kabina K-2V), startnu bateriju 5Z51 (početna priprema K-3V kabina, lanser 5P72V, mašine za punjenje 5IU24M, protivvazdušne vođene rakete 5N21 i 5N28), napajanja – dizel-elektrane. Ovaj radar radi u sklopu i drugih sovjetskih osmatračkih radara i radara za osmatranje i određivanje visina leta letelica. Svi oni pribavljaju podatke o udaljenim ciljevima, koji se šalju radaru 5N62B – SQUARE PAIR koji vodi raketu prema utvrđenoj tački. Tad se uključuje aktivni radar koji vodi sam raketu do cilja.

Raketa ima dužinu 10,72 m. U pitanju je jednostepena raketa,koja ima četiri spoljašnja bustera od kojih je svaki dug 4,9 m i ima telo prečnika 0,48 m sa jednim krmilom razmaha 0,35 m od tela bustera. Raketa ima razmah krila 2,85 m, a prečnik je 0,85 m i pogoni je raketni motor na čvrsto gorivo. Minimalni domet rakete je 60, a maksimalni 270 km i može da deluje po velikim i vrlo salbo pokretnim ciljevima, kao io nim eksptremno brzim.

Radio-komandno vođenje se primenjuje u početnoj i srednjoj fazi leta rakete, dok je u završnoj fazi aktivno radarsko samonavođenje. Bojeva glava rakete je visoko-eksplozivna, koja se aktivira putem signala ili blizinskim upaljačem. Kada je raketa opremljena nuklearnom bojevom glavom, koristi se komandno aktiviranje. Inače jačina nuklearne bojeve glave iznosi 25 kilotona. Maksimalna brzina rakete je 4 maha. Težina klasične bojeve glave iznosi 217 kg.

Ono što je interesantnija jeste četvrta teorija o ukrajinskom avionu koji je neopaženo iskoristivši rupe u radarskoj mreži. Da li je korištena raketa vazduh-vazduh R-27ER (ET) – 130 km ili AIM-120 AMRAAM dometa 130-150 km, U opciji je i protivradarska raketa AGM-88 HARM

AGM-88 HARM

AGM-88 HARM je protivradarska raketa srednjeg dometa. HARM je skraćenica od  High speed Anti Radar Missilee, odnosno protivradarskoj raketi. Raketa može da dejstvuje po radarima koji rade u režimima kontinuiranog ili impulsnog zračenja, kao i po onima koji menjaju frekvenciju u toku rada. Glava za samonavođenje rakete sposobna je da reaguje na na radarsko zračenje u talasnom opsegu 3,5,10 i 25 cm. U memoriji računara se čuvaju se etaloni radarskih stanica protivnika. Primljeni signal se upoređuje sa etalonskim radom radi brze identifikacije. Za aktviranje bojeve glave se koristi laserski upaljač. Krajem 1980 tih razvijena je nova varijanta nosila je oznaku AGM-88B koja je i ispiručena Ukrajini iz skladišta armije SAD. Bojeva glava ove rakete ima dvostruko veći radijus u poređenju sa verzijom AGM-88A. To je ostvareno novom konstrukcijom bojeve glave koja se izrađuje od legure volfarma. Ubrzo je razvijena je i verzija AGM-88C, koja je izvršena modernizacija glave za samonavođenje rakete koja uključuje dvostruko povećanje radne frekvencije i računare sa povećanom brzinom rada.

Vazdušno kosmičke snage Ruske Federacije do septembra 2023. imala je 8 aviona za rano radarsko otkrivanje upozoravanje i navođenje A-50 koji su modernizovani na verziju A-50U. Ruska vojska dobija svka dve godine modernizovane letelice. Do sada izgubljena su dva. Jedan 14. januara 2024. i za njega ne postoje dokazi i drugi 23. februara

NE PROPUSTITE:

0 komentara na “NOVE TEORIJE O OBRANJU DRUGOG RUSKOG AVAKSA A-50U: DA LI JE KORIŠTEN S-200 VEGA UMESTO PATRIOTA ILI UKRAJINSKI LOVAC SA AGM-88 HARM?!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *