Na dašanji dan pre 139 godina rođen je prvi srpski pilot Mihailo petrović, koji je tragično nastradao pre 110 godina za vreme Prvog balkanskog rata. On je bio ujedno i prva vazduhoplovna žrtva srpske avijatike.
Mihailo Petrović rođen je u selu Vlakča, juna 1884. godine. Šumadijskom selu koje je oduvek imalo vredne i časne meštane.Mihailo je rođen u siromašnoj porodici, ali to siromaštvo mu nije bilo prepreka da uspe u životu, već mu je bilo podsticaj da uspe na svom putu.
Osnovnu školu završio je u svom selu i odlazi u Kragujevac na nastavak školovanja. Nekima bi Kragujevac bio dovoljan životni uspeh, ali Mihailo je mogao i hteo više. Stigao je do Petrograda u carskoj Rusiji da nastavi školovanje.
Nekima bi carski Petrograd bio dovoljan uspeh. Ali Mihailo je imao veće planove. Vraća se u Srbiju i prijavljuje u podoficirsku školu, koju nakon dve godine završava kao prvi u rangu.
Mihailo postaje artiljerijski podoficir i kreće svoj vojnički put. Strog kao podoficir, bio je prema sebi najstrožiji. Disciplinovan, sposoban, mudar, neprestano radi na svom ličnom usavršavanju. Čita vojne knjige, prati dostupnu literaturu iz oblasti novog vazduhoplovstva. Privatno piše pesme, peva i svakim danom trudi se da bude bolji. Početkom 1912. godine, prijavljuje se sa 171 kandidatom za školovanje u Francusku za pilota. Izabran je u prvih šest kandidata i upućen u Francusku. Mnogima bi svetla Pariza bila najveći uspeh u životu, ali Mihailo je znao da može više.
pilotskoj školi Farman, pokazuje svoj pun potencijal kao kandidat za pilota i nakon samo dvadeset dana izvršio je prvi samostalan let. Ubrzo polaže za pilota i stiče međunarodnu pilotsku dozvolu. U pilotskoj dozvoli Srbije, upisan je pod brojem 1. Početak Prvog balkanskog rata, poziva naše mlade pilota na povratak u Srbiju. Prve letove tokom zime Mihailo izvršava u Skoplju i Nišu. Sa oduševljenjem, dobija naređenje da se uputi sa aeroplanskim odredom u pomoć Crnoj Gori, čija je vojska tih dana vodila teške borbe oko opkoljenog Skadra.
Sahranjen je u selu Barbaluši, a tek nakon rata, prenose njegov kovčeg u Cetinje. Na inicijativu i veliko angažovanje njegovog rođenog brata Živana Petrovića, potpukovnik kraljevske vojske, kovčeg je 1922.g odine prenesen u porodičnu grobnicu na Novom groblju, gde se i danas nalazi. Vazduhoplovci Srbije svake godine na dan pogibije Mihaila Petrovića, dolaze da se poklone životnom delu i žrtvi Mihaila Petrovića.