Kad je bilo jasno, da se Jugoslovenska vazduhoplovna industrija ipak uspela da probije na svetsko tržište, pojavio se problem isporuke naručenih vazduhoplova, našim nesvrstanim prijateljima.
U to vreme, nije bila izražena praksa da se borbeni avioni koji bi bili rasklopljeni, transportuju do korisnika velikim transportnim avionima, iako ih je i tad bilo (C-5 Galaksi i AN-22). A i politički odnosi u svetu, tada su bili drugačiji od današnjih. Pa se postavljalo pitanje, kako isporučiti avione u neku kontinentalnu afričku zemlju? Odgovor je bio jednostavan, preletom za istu. Ujedno se proverava kvalitet proizvoda, a i ne mora se posle isporuke, avion montirati (sklapati), što umanjuje potrebu da se izvršavaju probni letovi i slično.
Sve veća politička saradnja Jugoslavije sa nesvrstanim zemljama, ubrzo je vodila i ka intenzivnijoj vojnoj saradnji. Jugoslavija je uvođenjem mlaznog školskog aviona Galeb u tok školovanja na Vazduhoplovnoj vojnoj akademiji (VVA) uhvatila korak sa najsavremenijim sistemima obrazovanja vojnih pilota u svetu.
Uspostavljanje saradnje Zambije sa Jugoslavijom u oblasti odbrane, dovešće do potpisivanja ugovora o školovanju pilota i tehničkog sastava RV Zambije u Jugoslaviji 1969. godine. Istovremeno je omogućena i isporuka jugoslovenskih aviona RV Zambije.
Osim obuke pilota, pojavila se i mogućnost izvoza vazduhoplovne tehnike, a avioni Galeb i Jastreb bili su aduti koje je jugoslovenska strana nudila. Uvidevši te potencijale, pri Komandi RV I PVO formirano je posebno odeljenje za saradnju sa stranim armijama, na čije čelo je postavljen general Nikola Lekić.
Britansku školu osposobljavanja vojnih pilota, Zambija je želela da zameni. Jugoslavija je ponudila stručan nastavni kadar i novu mlaznu tehniku: Galeba i Jastreba. Za izvozne potencijale Jastreba, nije bilo problema, jer se raspolagalo sa dovoljno potrebnih domaćih i uvoznih komponenti za njihovu izradu. Kod Galeba se pojavio problem, nedostatka motora Vajper 22 za proizvodnju. Zambija je zaključila ugovor o kupovini aviona i sredinom 1970. godine, iz proizvodne serije za RV i PVO odvojeno je šest Galebova (fabrički brojevi 201 do 206), i dva Jastreba – fabrički brojevi 17 i 18.
Za prvu isporuku pripremljena su četiri nova Galeba i dva Jastreba. Novoproizvedene avione u Mostaru, obleteli su i izvršili probne prijemne letove piloti koji će i učestvovati u njihovom preletu za Zambiju. Jugoslovenski piloti nikada do tada, vojnim borbenim avionima nisu vršili duge prelete van zemlje, pa je za ovaj zadatak izvršena posebna priprema. Predviđena ruta za prelet i sve tačke sletanja, prethodno je sa svim posadama proverena specijalnim letom jednog DC-6B. Avioni namenjeni Zambiji iz Sokola u Mostaru preleteli su za Batajnicu. Dva DC-6B, četiri G-2A-Z i dva J-1-Z bili su 14. septembra 1970. godine, spremni za let. U avionima DC-6B nalazio se tehnički sastav koji je obezbeđivao ovaj let i deo rukovodećeg kadra ove vojne ekspedicije. Maršruta za prelet sa usputnim tačkama za sletanje bila je: Batajnica – Skoplje – Heraklion (Krit) – Aleksandrija (Egipat) – Kairo – Luksor – Port Sudan (Sudan) – Kartum – Malakal – Džuba – Entebe (Uganda) – Budžumbura (Ruanda) – Mbala (Zambija).
Prelet je obavljen od 14. septembra do 22. septembra 1970. godine. Vođa preleta bio je načelnik VOC puk Franc Rupnik koji je lično bio u jednom Galebu sa oficirom za navođenje. Za komandama dva jastreba, bili su komandir 525. trenažne eskadrile Vlastimir Veselinović i pilot VOC Petar Savić. Za komandama ostala tri Galeba bila su dva nastavnika letenja iz 185. puka Jože Perme i Jefto Zoranović, i još jedan pilot iz Komande RV. Na delu etape od Aleksandrije do Kaira jednim avionom lično je pilotirao general Nikola Lekić, kako bi simbolično obeležio dolazak aviona i svečani doček koji je u Kairu priredio Jugoslovenski ambasador.
Po sletanju u bazu Mbala i predaji aviona, u Zambiji su ostali Perme i Zoranović kao nastavnici za preobuku njihovih pilota na Galeba i Jastreba. Rukovodilac naše grupe u bazi Mbala bio je potpukovnik Milan Krga. Prva grupa instruktora u Mbali provela je oko godinu dana a potom ih je krajem 1971. godine, zamenila nova ekipa: rukovodilac grupe potpukovnik Danilo Perović, major Slavko Mašera kao zamenik, i nastavnici letenja Božidar Stojanović (kasniji vođa druge akro grupe na galebu/jastrebu), Srđan Popović i Janko Brejc.
Maja 1970. godine, potpisan je ugovor o isporuci deset jednoseda Jastreb u izvoznoj verziji J-1E, koji su označeni kao J-1-Z. Prva dva aviona J-1-Z Jastreb RV Zambije isporučena su 22. septembra 1970. godine. Druga dva Jastreba isporučena su 24. oktobra 1971. godine, dok je dodatnih šest aviona J-1-Z RV Zambije, isporučeno tokom 1972. godine. Do kraja 1972. godine, RV Zambije raspolagalo je sa deset jurišnika J-1-Z Jastreb koji su poneli evidencijske brojeve od 8001 do 8010. U maju 1975. godine potpisan je ugovor o isporuci tri dvoseda Jastreb u izvoznoj verziji TJ-1E, koji su označeni kao TJ-1-Z Jastreb. Avioni su isporučeni tokom 1976. godine. U RV Zambije dobili su evidencijske brojeve od 8011 do 8013. Poslednja dva aviona Jastreb, letela su u bazi u Lusaki sve do 2000. godine. Te godine, službeno su povučeni iz naoružanja RV Zambije.