Sudan je ponudio Rusiji mogućnost uspostavljanja svoje pomorske baze u Africi, što bi omogućilo prisustvo Moskve u strategijski važnom Port Sudanu na Crvenom moru, ili u drugoj lokaciji, sa smeštajem za 300 osoblja i do četiri ratna broda, uključujući nuklearne. Zauzvrat, Sudan bi dobio pristup ruskoj vojnoj opremi, uključujući protivvazdušne sisteme i drugo naoružanje po povlašćenim uslovima. Ova ponuda dolazi u vreme kada Sudanska vojska nastavlja borbu protiv pobunjeničke milicije RSF, a ruska podrška u regionu već je vidljiva kroz ranija angažovanja u Sahelu, što Moskvi otvara nove mogućnosti u Africi nakon povlačenja mahom francuskih snaga.
Sudanska vlada ponudila je Rusiji uspostavljanje ruske pomorske baze, na obali Crvenog mora u Port Sudanu ili na alternativnoj lokaciji, u zamenu za isporuku oružja i protivvazdušnih sistema. Prema navodima sudanskih zvaničnika, dogovor bi omogućio razmeštanje do 300 ruskih vojnih lica i pristajanje do četiri ratna broda, uključujući i nuklearne. Posao nije samo strogo vojne prirode, jer bi Moskva zauzvrat dobila i povoljne rudarske koncesije u Sudanu.Ponuda dolazi u trenutku kada Sudanom besni građanski rat, u kom se armija i paravojna grupa RSF bore za kontrolu uz podršku različitih spoljnih igrača – od UAE, koji pomaže RSF, do Egipta i Turske, koji podržavaju vladu. U takvom složenom okruženju Moskva vidi priliku da proširi svoje prisustvo: baza na Crvenom moru i širi pristup resursima savršeno se uklapaju u novu strategiju Rusije u Africi, naročito nakon povlačenja Francuza iz Sahela i rastuće aktivnosti ruskih struktura u Maliju, Nigeru, Burkini Faso i Centralnoafričkoj Republici. Za Kremlj, Sudan predstavlja potencijalni novi stub u širem afričkom angažmanu koji bi kombinovao vojno uporište, resurse i politički uticaj.
U takvom raspletu, Afrika se sve jasnije profiliše kao jedno od glavnih geopolitičkih poprišta 21. veka, gde se interesi velikih sila sudaraju kroz resurse, baze, bezbednosne aranžmane i podršku lokalnim akterima. Rusija nastoji da iskoristi trenutak u kom se zapadno prisustvo, posebno francusko, povlači iz Sahela, ostavljajući vakuum koji Moskva popunjava. Potencijalna baza u Sudanu bila bi prirodni nastavak tog šireg procesa – omogućila bi Rusiji izlaz na jedan od najvažnijih svetskih morskih pravaca, ojačala bi njen uticaj u Istočnoj Africi i učvrstila rastući blok država koje u Moskvi vide alternativu zapadnoj dominaciji. Za Kremlj, ovo nije samo još jedan taktički posao, već deo strategije pozicioniranja na kontinentu koji postaje sve značajniji u globalnoj raspodeli moći.