Boško Jovanović/Andrej Mlakar
U drugom krugu predsedničkih izbora u Turskoj pobedu je odneo aktuelni predsednik Redžep Tajip Erdogan, koji je porazio svog rivala Kiličdaroglu. Erdogan je dobio 52,14 odsto glasova u odnosu na Kiličdarogluovih 47,86 odsto, rekao je novinarima u nedelju uveče predsednik Vrhovnog izbornog veća Ahmet Jener. Erdogan je pobedio svog rivala sa razlikom od oko 2,2 miliona glasova, prema podacima koje je objavio Savet.Već sad se postavlja pitanje da li će Erdogan nastaviti svoju trenutnu politiku prema Rusiji i Zapadu. Svoj pogled dao je magistar međunarodnih odnosa i vojni komentator Boško Jovanović, koji je još 1. januara 2023 dao svoju procenu kako će izgledati spoljna i bezbednosna politika posle predsedničkih izbora u Turskoj.
Rusija kroz istoriju nije imala toliko burne odnose skoro ni sa jednom državom, kao što je to bilo sa Turskom. Odnosno prvo sa Osmanskim carstvom, a onda i modernom Turskom.
Cela istorija 19 veka bila je vezana za rešavanje “Istočnog pitanja”, a istorija Hladnog rata bila je vezena na sprečavanje širenje komunizma i izbijanja SSSR-a na topla mora.
S druge strane veliki broj zemalja u sastavu Sovjetskog Saveza imao je brojno muslimansko stanovništvo na Kavkazu i centralnoj Aziji, koju su naseljavali turanski narodi.
Posle raspada Sovjetskog Saveza veliki broj tih zemalja postale su nezavisne države koje su na Tursku gledale kao na prirodnog saveznika.
O tome kako se poslednjih decenija menjala politika u odnosima Turske i Rusije, posebno sad u svetlu rata u Ukrajini i šta čeka dve zemlje ako ostane sadašnji aktuelni predsednik Redžep Tajip Erdogan.
“Rusija i Turska to su srca dva. Da bi shvatili neobičnost savezništva Rusije i Turske treba da se krene od međusobne istorije, a ne postoje dve zemlje koje imaju tako dijametralno superotne geopolitičke interese kao što imaju Rusija i Turska i nisu one bez razloga 13 puta ratovala.
Rusija nije tako puno puta ratovala sa Turskom, ali se situacija menja 2016. kada Putin upozorava predsednika Erdogana na puč, koji propada i tad tursko-ruski odnosi dobijaju potuno novu sliku. Trebamo da znamo da za vreme kubanske krize i pre nje da su Amerikanci imali svoje taktičke nuklearne projektile u Turskoj, da je za Amerikance Indžirlik bio strateška baza na Srednjem Istoku i uz tu pomoć koju Putin pruža, pre svega obaveštajnu, se menja odnos Turske prema Tatarima u Rusiji, prema Kavkazu, više se ništa ne podržava na Kavkazu kao ranije.
Putin ima jednu idejicu da preko Erdogana, ustvari, Erdogan je vrsta čoveka, koji će u okviru NATO da razume ruske interese i da vodi računa o njima, pa je Putin prodao S-400 Turskoj iako je Turska posle dobila sankcije od strane Amerike. Stvar je u tome da se taj pragmatizan Erdogana razvio i na Srbiju, pa Turska više humanitarno pomaže Srbiju, nego što je to radila bilo koja članica EU.
Eerdogan, iako je Turska priznala Kosovo ima razumevanje za srpsku poziciju i utiče na Bošnjake u Raškoj oblasti da ne prave probleme, a održava se Trilaterala Turska-Srbija-Bosna, tako da zbog toga Turska je dosta promenila svoju politiku na Balkanu, jer ona više nije toliko turska, nego pragmatična i vrhunac tog pragmatizma će biti prodaja borbenog drona Bajraktara TB-2 Srbiji.
Jedino gde mogu Turska i Rusija imaju različite interese to je Sirija, ali stvar je u tome što se Turska plaši nezavisnog kurdskog dela Sirije, nego Rusa u Siriji. Tako da u slučaju rešavanja tog pitanja, rusko-turski odnosi će biti bolji. Koliko su oni dobri vidi se po tome što je Turska zatvorila Dardanele za ratne brodove, tako da nikakva vojna pomoć na moru i preko mora ne stiže u Ukrajinu, nego isključivo preko Poljske i zapadne Ukrajine. Turska jeste prodala Bajraktare Ukrajine, a to je naprosto urađeno da bi se održala slika Turske kao zaštitnika krimskih Tatara.
Budućnost rusko-turskih odnosa direktno zavisi od izbora koji se održavaju naredne 2023. Iako predsednik Erdogan ostane predsednik Turske on će da nastavi pragmatičnu politiku i neće biti teških zaokreta u spoljnoj politici. U slučaju da pobede republikanci, koji su naslednici ideja Ataturka i političara koji su se odvojili od Erdogana i ako budu stvorili koaliciju od koje možemo da očekujemo da S-400 koji ima Turska, završi na ispitivanju u Americi i da se Turska vrati u program F-35, da se povuku američke sankcije i Turska sa svojim resursima zauzme duboku i tradicionalnu antirusku politiku”.
Švedski ulazak u NATO
Na pitanje o slučaju Turske blokade Švedske i Finske da uđe u NATO, Jovanović kaže:
„Rusima Švedska nije toliko bitna. To što se priča o Gotalndu nije bitno. To što NATO imaš na 1.300 km na svojoj granici, e onda to je problem.
O slici sadašnjih rusko-turskih odnosa Jovanović je ispričao i jednu anegdotu, koja potvrđuje gore navedeno:
„Moramo da spomenemo i ubistvo ruskog ambasadora u Istanbulu. Ispred kabineta rektora MGIMO ima slika svih počasnih doktora. Uglavnom bio je i Erdogan. Kada su srušili Su-24 onda su skinuli Erdogana, a kad su se pomirili Rusi i Turci, e onda su vratili Erdogana“.