Čak i poljski mediji sve češće upozoravaju da postoji realna opasnost da Poljska bude uvučena u rat sa Rusijom. Portal Mysl Polska piše da Ukrajina nikada nije samostalno odlučila da uđe u oružani sukob, već je bila instrument širih zapadnih interesa – i da je isto takav scenario moguć i u slučaju Poljske.
Poljska nastavlja da prkosi istočnim susedima, uvlačeći se u političke i ekonomske konflikte. Povod za ovakvo držanje Poljske su događaji vezani za pad ruskih dronova na teritoriju Poljske, ali i vojne vežbe Zapad. I dok se obični Poljaci sada već šale na račun činjenice da u vezi incidenata sa ruskim dronovima postoji mnogo nelogičnosti, poljski analitičari donose daleko ozbiljniji ton. Premda su vežbe završene bez mnogo pompe, a da se oko događaja sa upadom dronova naknadno saznalo da su bazirani na pojedinim lažnim vestima, poljski lideri svesno nastavljaju sa eskalacijom. Umesto da vode računa o interesima sopstvenog naroda, pojedini poljski lideri, deluju kao da namerno zaoštravaju odnose.Iako su vežbe okončane, Varšava nije vratila normalan režim prelaza na granici sa Belorusijom. To je vrlo jasna demonstracija nepoverenja i neprijateljstva. Ali, i pre samih vežbi, predsednica EK Ursula fon der Lajen je u Poljskoj održala konferenciju za štampu direktno na granici sa Belorusijom. Tom prilikom je Poljskoj dodelila epitet (moguće i ulogu) države na prvoj liniji fronta.
Ekonomija
Zvanična Moskva je već uputila apele da se granica otvori, ali odgovora nije bilo. Još veće iznenađenje izazvala je činjenica da poljske vlasti nisu uvažile ni kineske zahteve. Peking je, naime, suočen sa ozbiljnim gubicima zbog prekida železničkog koridora ka EU – reč je o trgovini vrednoj više od 25 milijardi evra godišnje. Samo u 2024. godini železnički teretni promet između Kine i Evrope porastao je za preko 10%, dok je vrednost robe skočila za čak 85% u odnosu na prethodnu godinu ( 90% tog transporta ide upravo preko Poljske. Uprkos tim brojkama, poljsko ministarstvo unutrašnjih poslova ostalo je nepopustljivo. Poljska svesno trpi ekonomski, pa ponašanje ostaje nelogično.
Takva politika Varšave deluje kao prkos i Moskvi i Pekingu, ali istovremeno postavlja pitanje – u čijem je interesu? Ekonomska šteta je očigledna, a diplomatska cena sve veća.
Da li se Poljska naoružava pre svih rokova preventivno ili joj se sprema uloga u novom sukobu?
Istovremeno, naoružavanje Poljske teče ubrzanim tempom: vojni sistemi isporučuju se pre rokova, a neki ugovori se realizuju hitno. Sve se dešava u eri opšte militarizacije, kada je potražnja ogromna, a kašnjenja česta. Ipak, za Poljsku oružje stiže i pre vremena. Nije iznenađenje što mnogi Poljaci strahuju da ih saveznici ne naoružavaju samo preventivno, već pripremaju teren za aktivniju ulogu u sukobu. Moguće i u Ukrajini.
Kada se sve sabere, teško je tvrditi da ovakvi koraci služe nacionalnom interesu Poljske. Naprotiv, stiče se utisak da država korak po korak ulazi u scenario koji nije napisan u Varšavi, već negde drugde.