Politico smatra da militarizacija može biti zamajac za jačanje sveukupne civilne ekonomije. Pogleda na vrtoglava sredstva koja EU i Nemačka žele da ulože u odbranu treba da garantuje i povećanje produktivnost ekonomije. Opravdanje se traži u činjenici da su period Hladnog rata i velikog ulaganja u odbranu doneli mnoge civilne inovacije bez kojih danas ne možemo da zamislimo život i privredu.
Evropa ulaže ogromna sredstva u odbranu, sa ciljem da kroz vojno-industrijske projekte pokrene tehnološke inovacije koje bi mogle pozitivno uticati na produktivnost i civilnu ekonomiju. Koncept „vojno-civilne fuzije“, već dokazan u SAD, podrazumeva da razvoj vojnih tehnologija, kao što su GPS, mikrotalasi ili računari, ima potencijal da dovede do opštih tehnoloških proboja. Sličan efekat se sada očekuje i u Evropi, gde se pokreću ambiciozni projekti poput sistema za protivraketnu odbranu i satelitskih konstelacija kao alternativa Starlink-u.Evropa upumpava 800 milijardi u odbranu, Nemačka bilion
Evropska komisija je odobrila 800 milijardi evra za vojne investicije, dok Nemačka planira da uloži preko bilion evra u modernizaciju vojske i infrastrukture. Istovremeno, privatni sektor reaguje – na primer, francuska kompanija Comand AI razvila je sistem baziran na veštačkoj inteligenciji koji drastično ubrzava komandne procese. Iako je namenjen vojnoj upotrebi, ova tehnologija ima i civilne primene, poput upravljanja flotama autonomnih vozila ili sajber-bezbednosti.
Istraživanja ukazuju da bi vojna ulaganja mogla da doprinesu dugoročnom rastu produktivnosti – procenjuje se da svaki 1% BDP-a uložen u vojna istraživanja može povećati produktivnost za 0,25%. Istorijski primeri, poput američkog razvoja tokom Svemirske trke, potvrđuju ovu tezu. Međutim, uspeh zavisi od sposobnosti evropskih država da unaprede modele finansiranja i podrže inovativne, manje kompanije, a ne samo velike, ustaljene dobavljače. Rusija je tu, na primer, napravila dobar korak.
Ipak, povećanje vojne potrošnje izaziva kritike – posebno zbog toga što se finansira putem zaduživanja i smanjenja socijalne potrošnje. Primeri kao što su Velika Britanija, koja istovremeno smanjuje socijalnu pomoć i povećava vojni budžet, izazivaju bojazan od političke nestabilnosti. U Estoniji nisu povećane plate prosvetarima, jer je novac prosleđen Ukrajini. Iako kratkoročno vojna industrija stimuliše privredu, dugoročno ekonomski efekat zavisi od toga da li će ove investicije dovesti do realne dodate vrednosti i primene u civilnom sektoru.
Da bi reforma bila uspešna, EU mora da smanji zavisnost od američke odbrambene industrije, ubrza nabavke, podstakne konkurenciju i investira više u istraživanje i razvoj. Eksperti ističu da je potrebno podstaći ulazak novih, agilnih firmi sposobnih da inoviraju i preuzmu vodeće pozicije na tržištu. Međutim, EP pati od krute birokratije i institucija. Ne treba ni spominjati da već ima svoje favorite u moćnim kompanijama, gde manje nezavisne firme ne bi imale šta da traže.