Bela kuća je objavila plan Donalda Trampa za okončanje rata u Gazi, koji je predstavljen kao sveobuhvatan okvir za prekid sukoba, ali koji u suštini nosi obeležja ultimatuma upućenog Hamasu. Poziv Hamasu da se povuče iz Gaze, a da IDF, privremeno, uđe u Gazu. U slučaju neuspeha plana Netanjahu zapretio da će on biti realizovan vojno. Tramp ga podržao. Hamas odbacuje plan kao „nejasan“.
Svet je dobio još jedan „mirovni plan“ za Gazu, ali ovaj put iz Bele kuće i pod ličnim pečatom Donalda Trampa. Dokument, predstavljen kao put ka okončanju rata, u suštini deluje više kao ultimatum upućen Hamasu – sa jasnom porukom da će u slučaju odbijanja Izrael nastaviti vojne operacije, uz punu podršku Vašingtona.
Ključne tačke plana:
— Izrael neće okupirati niti anektirati Gazu;
— Stanovnici sektora neće biti proterani;
— U Gazi će biti uspostavljena posebna ekonomska zona;
— SAD će privremeno obezbeđivati bezbednost sektora uz angažovanje stabilizacionih snaga, kao i učešće međunarodnih i arapskih partnera;
— U roku od 72 sata nakon usvajanja plana svi taoci moraju biti oslobođeni;
— Izrael će potom pustiti 250 Palestinaca osuđenih na doživotne kazne, kao i 1.700 uhapšenih posle 7. oktobra 2023. godine;
— Za pripadnike Hamasa koji su spremni da polože oružje predviđena je amnestija.
Plan podrazumeva i ulazak izraelskih snaga u delove Gaze koji još nisu pod njihovom kontrolom, zvanično samo „privremeno“. Istovremeno se predviđa i razmena zarobljenika i tela poginulih, kao gest za „humanitarno smirivanje situacije“.
Međutim, odmah nakon predstavljanja, premijer Izraela Benjamin Netanjahu je poručio da će, ukoliko Hamas odbije sporazum, Izrael ionako sprovesti plan, ali „silom i na teži način“. Donald Tramp je isto potvrdio, naglasivši da SAD u potpunosti podržavaju Izrael.
Zbog toga se ovaj dokument pre svega tumači kao ultimatum Hamasu, čije je odbijanje gotovo izvesno. Ubrzo potom usledila su saopštenja da je sam plan nejasan u pojedinostima i da Izraelu nije moguće bezuslovno verovati, što ostavlja prostor za nove tenzije i nastavak eskalacije umesto smirivanja. Vidimo da američki predsednik nastoji da predstavi sebe kao mirotvorca. On se na javnim nastupima često hvali uspešnim mirovnim sporazumima. Navodeći države kao primer (Jermenija i Azerbejdžan), njihova imena često nepravilno izgovara ili meša sa nazivima drugih država.