Kanadsko ministarstvo odbrane trenutno vodi razgovore sa švedskim proizvođačem aviona SAAB u vezi sa mogućom nabavkom lovaca četvrte generacije Gripen E/F, a izvršni direktor SAAB Mikael Johanson je 6. aprila potvrdio da su pregovori u toku.
Avioni Gripen bi zamenili 98 lovaca CF-18A/B Hornet Kraljevskog kanadskog vazduhoplovstva isporučenih iz SAD, koji su prvi put ušli u službu u zemlji 1982. godine i odavno se smatraju zastarelim. Kanada je u martu 2022. godine odabrala F-35A da nasledi svoje F-18, sa planiranom nabavkom 88 lovaca po ceni od 14,2 milijarde dolara, oko 161 milion dolara po avionu. Odluka o nastavku pregovora o nabavci alternativnog lovca prvenstveno je podstaknuta naglim pogoršanjem odnosa sa Sjedinjenim Državama, pre svega zbog pretnji uvođenjem visokih carina na uvezenu kanadsku robu. Izjave predsednika Donalda Trampa u vezi sa mogućim pripajanjem Kanade Sjedinjenim Državama dodatno su podstakle antiamerička osećanja u zemlji.
F-35 je konstantno bio favorizovan u odnosu na konkurentske avione, uključujući Gripen, na tenderima širom sveta, i iako je znatno skuplji, njegova kombinacija stelt sposobnosti, daleko moćnijeg paketa senzora i superiornih sposobnosti mrežno-centričnog ratovanja smatra se da ga čine isplativijim avionom za operacije visokog intenziteta.
Iako bi pomeranje planova nabavke sa F-35 na Gripen bilo motivisano prvenstveno političkim faktorima, švedski lovac zadržao je niz prednosti u odnosu na svog američkog kolegu. Zloglasno visoki operativni troškovi F-35 za lovac sa jednim motorom znače da se tokom životnog veka flote očekuje da će kanadsko ministarstvo odbrane olakšati za blizu 39 milijardi dolara dodatnih troškova iznad početnih troškova nabavke. Operativni troškovi švedskog aviona su znatno ispod polovine u odnosu na F-35, što bi u kombinaciji sa mnogo nižim troškovima nabavke omogućilo da se flota koja je više od dva puta veća na terenu uz sličan trošak, ili da se višak sredstava dodeli za nabavku pomoćnih sredstava kao što su avaksi. Veća ulaganja u nabavku većih količina krstarećih raketa dugog dometa takođe mogu biti uložena kako bi se kompenzovao nedostatak stelt sposobnosti lovca i slaba pogodnost za prodiranje u teško branjeni vazdušni prostor neprijatelja. Ograničenja odbrambenog sektora Švedske su u velikoj meri nadoknađena prenošenjem značajnih delova programa Gripen E/F drugim zemljama, pri čemu lovci koriste američki motor i italijanski radar.
Manje potrebe za održavanjem aviona Gripen osiguravaju da stope raspoloživosti ostaju daleko veće od onih kod F-35, što znači da će čak i ako se nabavi sličan broj lovaca, značajno veći broj aviona biti spreman za borbu u svakom trenutku. Gripen takođe ima prednost u tome što je u mogućnosti da efikasnije funkcioniše sa improvizovanih pista, uključujući obične autoputeve, bez ekstenzivnog očvršćavanja ili drugih modifikacija, što smanjuje ranjivost na ciljanje vazdušnih baza. Ograničena svest lovca o situaciji može potencijalno da se nadoknadi umrežavanjem sa F-35 američkog vazduhoplovstva sa sedištem na Aljasci, pošto vazdušne snage dve zemlje deluju zajedno pod komandom severnoameričke vazdušno-kosmičke odbrane. Ovo omogućava F-35 da dele podatke o ciljanju i druge ključne informacije koje nisu mogli da pokupe mnogo ograničeniji senzori aviona Gripen, pri čemu su dve klase lovaca potencijalno veoma komplementarne kada deluju zajedno.
Ako se citaju vesti ”preko bare”, odbor senata za odbranu je vec najavio veto na izvoz, odnosno dozvolu da se motori koriste na Kanadskim Gripenima – tu se otprilike zavrsava sva prica.
Takodje, Kanada je vec platila 16 letelica F35 koji su u raznim fazama proizvodnje i nece dobiti vecinu para nazad – moze da odustane, ali zbog offsetova pare ostaju LM.
Ono sto je bitno, iako je bilo moguce prebaciti NORAD module sa starijih F18 na australijske (kupljeni pre par godina) sa Gripenima i Rafalima to nije moguce, navedeni odbor senata je vec rekao da nece dati dozvolu za izvoz ali i sertifikaciju koja je potrebna, te da onda Kanada treba da napravi svoj integrisani sistem odbrane, sto je finansijski nemoguce – trosak je u nivou 200% BDP Kanade i trebace 10-15 godina.
I ne manje bitno – Kanadske kompanije za sada imaju barem 30 milijardi USD ugovorenih poslova koji se odnose na F35 (potencijalno i 40), nesto sto tesko i one i Kanada mogu da nadomeste.
Neko ”resenje” je da nabave deo F35 i deo Gripena, ali to opet sve zavisi od pregovora i odobrenja SAD.
“..odnosno dozvolu da se motori koriste na Kanadskim Gripenima ..”
– Tu foru sa motorima su SAD već ispobale na SAAB 37 Vigen avionima i zbog njihovog veta nisu izvoženi iako su bili odlični avioni za 80-e i početak 90-ih. Njihovi motori su u originalu bili američki (P&W JT8D) ali ozbiljno modifikovani u Švedskoj plus sa dogrevnom komorom i reverzerom mlaza koji su švedsko delo.
– Zbog američkih motora GE J79 (pravljenih po licenci) Izraelu je skoro-propao izvozni posao sa Kfirovima. Prodati su samo u 3-4 nebitne države i u malim količinama.
– Da se vratim na temu: Za zemlje veličine Kanade, jednomotorni lovci nisu rešenje pre svega zbog kratkog doleta.
Tornado, Gripen… dakle ne znaju šta rade.
bas nemaju pojma Kanadjani, zar ne>
…
pa sto ne kupe neki ruski samaljot, zar oni nisu najbolji na svetu
…
hehehhe, naravno da NISU
..