Uočene su zvanične i nezvanične posete zvaničnika SAD Urugvaju, čiji članovi sugerišu verovatnoću fleksibilnosti u odnosu na moguće semantičke ili konceptualne greške sadržane u nedavnim urugvajskim propisima o obaranjima i presretanju iz vazduha.
Ovo bi se verovatno pretvorilo u prestanak veta na određene ponude borbenih aviona, sa očiglednim zahtevom da se oficir za vezu SAD može dodeliti urugvajskim vazduhoplovnim snagama, misijama SAD koje su postojale u Urugvaju do sredine sedamdesetih godina prošlog veka.
Slično tome, dok se čini da je Vlada Urugvaja već uglavnom sklona da godinama odlaže kupovinu borbenih aviona (sa vazduhoplovnim snagama koje već imaju problem s motorima GE J85, kako bi aktivirale drugi A-37B), čini se da su druge ponude za šest aviona BAE Hok (BAE Hawk) registrovane sa kontroverznom cenom od više od 90 miliona dolara, dok prethodni predlozi aludiraju, sa sličnim budžetom, na osam ili 10 modernizovanih aviona Hok, veću količinu rezervnih delova, priručnika, simulatora i opcione veze za prenos podataka, povezanih u realnom vremenu sa savezničkim državama.
Ovo je u suprotnosti sa nedavnim afirmacijama ministra odbrane Havijera Garsije da bi svaki avion ovog tipa koštao Urugvaj „između 80 i 100 miliona dolara“, što ne odgovara realnosti.
Tokom prethodnih 25 godina, obrađeni su brojni neuspešni napori da se urugvajskom vazduhoplovstvu obezbedi borbeni avion. Dospevši tako u sadašnju hitnu situaciju apsolutnog nedostatka aviona, ostajući na samo jednom Dragonflaju (A-37V Dragonfly), starijem od 45 godina, u letnom stanju.