Odeljenje Kopnene vojske SAD je u četvrtak saopštilo predstojeći raspored jedinica iz sastava 101. vazdušno-desantne divizije (vazdušno-jurišne).
Borbeni tim 3. brigade „Rakkasans“ divizije će rasporediti oko 3.400 vojnika iz matične baze Fort Kembel, Kentaki, u Istočnu Evropu.
- vazdušno-jurišna divizija
Nastala je 15. avgusta 1942. kao padobranska divizija. Učestovovala je u desantu na Normandiju, operaciji Merket Garden, a bila je prva jednica koja se spustila na teritoriju Japana posle poptisivanja kapitulacije. Učestvovala je u operaciji Pustinjska oluja, rat u Avganistanu, a ponovo je 2003. angažovana u invaziji na Irak. Mesto baziranja ove jednice je Fort Kembel u Saveznoj državi Kentaki.
Ovu diviziju čine tri brigade (brigade combat team), 101. artiljerijski divizion, komanda, 101 avio brigada, 101 logistička grupa i nekoliko samostalnih bataljona.
Prvu brigadu čine tri bataljona 327. pešadijskog puka.
Borbeni tim “Bastonj” 1. brigade prvi put je aktiviran u sastavu novoformirane 101. vazdušno-desantne divizije 16. avgusta 1942. kao 1. brigada, 327. pešadijski puk, 101. vazdušno-desantna divizija. Brigadu su ranije činili 1. i 2. bataljon, 327. pešadijski puk, 164. pešadijska brigada i 82. pešadijska divizija, od 17. septembra 1917. sa sedištem u Fort Gordonu, Džordžija.
Ovu brigadu čine 1. i 2. bataljon 327 pešadijskog puka, 1. bataljon 506 pešadijskog puka, 1. četa 32 konjičkog puka, inženjerijski bataljon 326 brigade, bataljon za podršku 426 brigade.
Drugu brigadu “Udar”
Druga brigada svoje ponosno nasleđe vuče od štaba, 159. pešadijske brigade, elementa 80. divizije . Tokom Prvog svetskog rata, jedinica se istakla učešćem u kampanjama na Somi, Mez-Argon i Pikardija. Jedinica se vratila u SAD u maju 1919. i deaktivirana je u Kampu Liju 26. juna 1919. godine. Trenutnu drugu brigadu čine dva bataljona 502. pešadijskog puka, 1. bataljon 26. pešadijskog puka, 1. četa 75. konjičkog puka, bataljon 39. inženjerijske brigade, bataljon za podršku 526 brigade
Today, the Department of the Army announced the upcoming deployment of units from the 101st Airborne Division (Air Assault). The division's 3rd Brigade Combat Team "Rakkasans" will deploy approximately 3,400 Soldiers from Fort Campbell, Kentucky, to Eastern Europe.#airassault pic.twitter.com/IOReYE3bKF
— 101st Airborne Div. (@101stAASLTDIV) September 20, 2023
Treću brigadu čini 187. pešadijski puk RAKKASANS.
Pešadijski puk, iz kojeg Rakanzasi vuku svoju istoriju formiran je 12. novembra 1942. u Kamp Mackal, Severna Karolina. Jedinica je aktivirana 25. februara 1943. i označena je kao padobranski pešadijski puk pripojen je 11. vazdušno-desantnoj diviziji.
Od jedninia ovu brigadu čine 1. bataljon 187 pešadijskog puka, 2. bataljon 506 pešadijskog puka, 3. bataljon 187 pešadijskog puka, 1 četa 33 konjičkog puka, inženjerijski bataljon 21. brigade, batanjon 636, brigade za podršku.
RAKKANSANS je inače najčuvenija jednica 101. vazdušno jurišne divizije. Svoje sadašnje ime dobili su u Japanu pošto je to bila prva američka borbena jednica koja se spustila na teritoriju Japana posle kapitualcije septembra 1945. godine. Reč RAKKANSANS na japanskom označava padajući kišobran”. Naime, radi se o kupolnim padobranima koje su Japanci imali prilike da vide posle masovnog sokoka, a okrugli padobran podsećao je na kišobrane. Pripadnici brigade RAKKANSANS prvi su bili stigli i u Saudijsku Arabiju avgusta 1990. godine posle okupacije Kuvajta od strane vojske Sadama Huseina. Postali su poznati i po tmome što su 25 februara 1991. izveli duboki prodor u iračku pozadinu
Svaku brigadu čine komanda i tri pešadijska bataljona. Svaki bataljon čini: komanda, minobacačka četa, izviđačka četa, tri pešadijske čete sa komandom i tri pešadijska voda.Divizija je poznata po izvođenju masovnih helikopterskih desanata. Osim borbenog dela postoji i šest bataljona koji se bave održavanjem ,vezom, transportom i logistikom. Ukupno 3.100 ljudi. Ova divizija ima i potpuno autonomne bataljone poput bataljona inženjerije, obaveštajnog, bataljona veze i PVO. Deo divizije su tri bataljona komadnosa i 160. specijalni avijacijski puk.
Operativni koncept angažovanja ove jednice u nekom sukobu predviđa formiranje nezavisnih borbenih grupa i kombinovanje sa drugim jedinicama američke vojske. Neka približna struktura borbene grupe ove jednice čine: tri bataljona pešadije, bataljon artiljerije, puk transportnih i jedan puk borbenih helikoptera. U sastavu svake borbene grupe su inžeinjerija, veza, PVO zaštita medicinska služba.
Slikovito opisano jedna helikopterska transportna četa sa letelicama tipa UH -60 može prebaciti u jednom naletu kompletnu četu pešadije, kao i haubice kalibra 105 mm. Inače borbeni potencijal čine tri borbene grupe koje imaju jačinu “mini divizije” koje su sposobne za izvođenje dužeg sukoba.Dnevni život i ritam počinje u 101. vazdušno-jurišnoj diviziji u 6.30 sati postorjavanjem i fizičkom vežbom. Doručak je od 8-9, ručak u 11.30, a večera u 17 časova. Obula i nastava se izvode do 23 časa kada sledi noćni odmor.
astav ove jednice je profesionalan. Oni koji se odluče da postanu pripadnici ove jednice najpre počinju tromesečnu obuku u Fort Kembelu, a ako uspešno završe čeka ih šestomesečna dodatna obuka. Svi koji postanu pripadnici ostaju deo ove jednice minimum dve godine. Statistike kažu da 30 odsto oficira ove jednice završilo je Vest Point. Inače civili i regruti ne dolaze direktno u ovu jednicu, da bi se postao njen pripadnik, novi polaznik mora već biti deo oružanih snaga SAD, bilo kopnene vojske, vazduhoplovstva ili mornarice. Ova jednica od opreme osim transportnih helikoptera UH-60 i CH-47 poseduje i borbene helikoptere AH-64 Apač. Od artiljerij tu su lake haubice kalibra 105 mm i 155mm.
Osnovni zadatak vazdušne divizijeOsnovni zadatak svake vazdušnodesantne jednice po dlasku na užarenu tačku sukoba je preuzimanje kontrole situacije na terenu do odlaska glavnih snaga. Svaki bataljon na primer 82. padobranske divizije nalazi se u 18 časovnoj pripravnosti, a četa u dvočasovnoj punoj pripravnosti. Upravo toliko i treba delovima ovih divizija da se spreme i krenu u borbenu misiju.
Inače od oktobra 2022. godine 4.700 pripadnika 101. vazdušno jurišne divizije već je bilo razmešteno na samoj rumunsko-ukrajinskoj granici kako bi ojačali istočno krilo NATO pakta.
Komandanti “Vrištećih orlova” su više puta rekli za tada da su uvek “spremni za borbu”, i dok su tamo da brane teritoriju NATO-a, ako borbe eskaliraju ili dođe do bilo kakvog napada na NATO, oni su potpuno spremni da pređu granicu sa Ukrajinom, što je bilo izazvalo bes nadležne komande zbog čega su ovi visoki oficiri bili ukoreni.