Na društvenim mrežama pojavili su se snimci transporta borbenih helikoptera Mi-24 prema Ukrajini.
Kako se moglo videti na snimcima radi se o borbenim helikopterima Mi-24 koji su bili rastavljeni i nalazili su se na vučnim vozovima.
Ubrzo ispostavilo se da je Poljska iz svojih rezervi donirala Ukrajini eksadrilu od 12 borbenih helikoptera Mi-24 D. Do sada ove helikoptere donirala je Češka u verziji V i D, dok je Ukrajina sama imala ove helikoptere u verziji P, a većinu letelica izgubila je u borbenim dejstvima još sredinom prošle godine.
Sada trenutno kičmu ove helikopterske flote čine češki helikopteri Mi-24V
Verzija Mi-24 D poznata je i kao Izdelye 246 (NATO Hind D) predstavlja komplenjtni redizajn helikoptera Mi-24A, ali je bio znatno redizajniran, pre svega pilotska kabina koja je dobila tandem raspored. Centalni deo i zadnji deo trupa letelice su ostali skoro isti. Priča kaže da su uprojektovanju ove verzije helikoptera korištene komponente oborenbih letelica AH-1J Kobra i rotor CH-47. Možda Da, a možda i NE. U svakom slučaju konzorcijum Mil se upoznao sa rotorskim rešenjima američkih helikoptera.
Mi-24D se smatra prelaznim rešenjem od verzije A ka boljim modifikacijama ovog borbenog helikoptera, novim pogonskim motorom i mitraljezom kalibra 12,7 mm. Inače mitraljez 12,7 mm stavljen je u turelu sa znatno većim poljem delovanja. Staklena kabina je uklonjena trup je postao uži, kopkiti pilota i operatora naoružanja su odvojeni. Nišandžija i operator se nalazi u prvoj donjoj kabini, a pilot u gornjoj. Poklopci kabine su kapljičasti i omogućavaju bolju vidljivost. Poklopci su izrađeni od neprobojnog stakla ii zdržavaju pogodak zrna manjeg kalibra. Nišandžijin kopkit je oklopljen i može da izdrži pogotke granate kalibra 20 mm. Za oklop su korištene titanijumske ploče i sa njima je obložen nos, pod i bokovi kopkita, kompletni donji deo trupa, rezervoar za gorivo i reduktor.
Točkovi su kao i kod verzije A uvlačeći, ali se nosni točak nalazi u poluuvačivom položaju, zbog postavljenog dužeg amortizera. Pogonska grupa se sastoji od dva motora TV-3-117 svaki jačine 1.900 konjskih snaga. Ovi helikopteri dobili su i PZU filteri na usisnike vazduha u motore.
Naoružanje
Na helikopter je postavljen četvorcevni getling top 9-A-624 kalibra 20 mm stavljena je turelu USPU-24 na donji prednji deo helikoptera. Brzina vatre iznosi 4.000 do 5.000 zrna u minuti. Turela je daljinski upravljiva i sa njom upravlja operator naoružanja po azimutu -60/+20 stepeni.
Na spoljnim krilima nalaze se po četiri nosača na svakom krilu za rakete 9M17P (Raduga F). Sistem za vođenje raketa nalazi se u kapljičastom donjem levom delu nosa koji se mođe okretati 50 stepeni levo i 50 desno, što omogućava gađanje ciljeva bočno od smera leta helikoptera. Mi-24 Hind D može se koristiti i u solovima lošeg vremena, danju i noću jer je na desni donji deo postavljen elektrooptički sistem.
Sistem za upravljanje vatrom sastoji se od računara AIST, jednice za nadzor naoružanja KPS-53AV osim za upravljanje raketama može se koristiti za odbacivanje avio bombi, nišan KS-53 i svi su ugrađeni u kopkit nišandžije i operatora naoružanja.
Pilot u svom kopkitu ima reflektorski nišan PKV koji se koristi za lansiranje nevođenih raketnih zrna, raketa vazduh-zemlja, odbacivanje avio bombi i upravljanje mitraljezom. Pilot upravlja topom samo kada su cevi topa napred tj kada je tureta zakočena, a kad se tureta i top okreću onda njime upravlja nišandžija, odnsno operator sistema. Top se može koristiti i protiv letećih i kopnenih ciljeva.
Od nevođenog naoružanja na helikopter se može postaviti saćasti 32 cevni lanser UB-32A-24 nevođenih raketnih zrna kalibra 57 mm. Različite avio bombe mase 250 kg tipa FAB i OFAB, napalm ZAB i kasetne RBK. Bombe težine do 500 kg nose se na unutrašnjem nosaču svakog od dva krila.
Na osnovu borbenog iskustva postavljeni su IC impulsni ometač L-166V-1AE Ispanka koji su postavljeni na zadnji gornji deo opalte motora i tri lansera IC radarskih mamaca ASO-2V svaki ima 32 mamca na donjem delu repnog konusa.Proizvodnja ovih helikoptera započela je 1975, u fabrici Arsenijev u Rostovu na Donu a u operativnu potrebu ušli su 1976. Proizvodnja je završena bila početkom 1980-tih. Sve članice Varšavskog pakta su imale u naoružanju ove borbene helikoptere i identični su bili kao sovjetski, dok letelice za zemlje trećeg sveta su imale osiromašenu opremu. Ukupno je proizvedno oko 300 ovih letelica