Kako je Ruska PVO uspešno koristila rakete S-400 u kombinaciji sa letećom radarskom stanicom A-50U je bilo reči, ali državna ruska agencija TASS iznela je još pojedine nove detalje i zanimnjivosti o novoj taktici ruske PVO u odbrani od ukrajinske avijacije i krstarećih raketa.
Ruska protivvazdušna odbrana (PVO) koristila je protivvazdušni raketni sistem S-400 u kombinaciji sa „letećim radarom“ A-50 da uništi avione ukrajinskog ratnog vazduhoplovstva na maksimalnom dometu. Ovo mišljenje su izneli izvori TASS bliski vojnom resoru.
PVO je prikupila informacije o neprijateljskim avionima radarom velikog dometa iz sistema AWACS, radarima iz sistemima protivvazdušne odbrane velikog dometa u radu ruske PVO.
Krajem oktobra, prema rečima sagovornika TASS-a , PVO u zoni specijalne vojne operacije (istočna Ukrajina) koristila je PVO sistem S-400 i avion A-50 AWACS „što je obezbedilo upotrebu sistema protiv neprijateljske avijacije“. Kasnije su razjasnili da su korišćene protivvazdušne vođene rakete sa aktivnom glavom za navođenje.
O upotrebi drugog metoda ruskih Vazdušno-kosmičkih snaga za uništavanje ukrajinskih aviona na velikoj udaljenosti od linije borbenog kontakta govorilo se u dokumentu „ Ruske vojne operacije u vazduhu i ukrajinski zahtevi za protivvazdušnu odbranu“ britanskog Kraljevskog ujedinjenog instituta za Studije odbrane, objavljene u novembru 2022.
Stručnjaci su sugerisali da su prošle jeseni (2022) ruski piloti usvojili taktiku patroliranja lovcima-presretačima MiG-31 sa moćnim radarskim stanicama i raketama vazduh-vazduh R-37M velikog dometa.
„Ruske Vazdušno-kosmičke snage koristile su do šest R-37M dnevno tokom oktobra 2022, a izuzetno velika brzina ove rakete, u kombinaciji sa veoma velikim efektivnim dometom i glavom za navođenje konstruisanom za gađanje ciljeva na malim visinama, posebno otežava kontramera“, napisali su britanski analitičari.
Kako je saopštilo rusko Ministarstvo odbrane u januaru 2023. godine, većina ukrajinskih lovaca oborenih u zoni specijalne operacije otkrivena je pomoću radarskih aviona porodice A-50.
Vojni stručnjak, direktor Muzeja protivvazdušnih snaga Jurij Knutov, u intervjuu za TASS, sugerisao je da bi avijacija ukrajinskog ratnog vazduhoplovstva mogla da se zasniva na improvizovanim aerodromima – delovi brzih puteva koji se koriste kao piste, a bataljoni za podršku aerodroma se nalaze u susednim selima. Nakon poletanja, avioni lete na visini od 1-2 km, tako da postoji problem u otkrivanju takvih ciljeva zemaljskim radarima.
„Čak i najsavremenija radarska stanica sa antenom koja se uzdiže na posebnom jarbolu, čak i ako je postavimo na brdo, može da primeti metu na maloj visini na udaljenosti od 15–20 km, to je maksimum“, rekao je Knutov, objašnjavajući da su radari na zemlji za otkrivanje ciljeva velikog dometa otežani zakrivljenošću površine planete. „Iako, na primer, radar može da posmatra mete na udaljenosti od 600 km, to će biti ciljevi koji su na veoma velikoj nadmorskoj visini.”
Radar dugog doleta montiran na avionu nema ovaj nedostatak: sa svoje visine leta može da gleda daleko izvan horizonta svojih kolega na zemlji. Na primer, sovjetski avion Tu-126 sa radio-tehničkim kompleksom Liana, koji je pušten u upotrebu još 1965. godine, mogao je da otkrije velike površinske ciljeve na udaljenosti od 400 km. Letelica, koja je postala prvi domaći „leteći radar“, dizajnirana je da obezbedi radarsko pokrivanje severnih granica SSSR-a, gde je izgradnja zemaljskih radara na krajnjem severu bila duga i skupa. Ministarstvo odbrane Rusije napominje da je letelica sa rotirajućom radarskom antenom u karakterističnom oplatom u obliku pečurke bila prva u svetu, a potom su ideju preuzeli američki inženjeri.
Trenutno samo dve zemlje razvijaju takve sisteme – Rusija i SAD. Danas se u Vazdušno-kosmičkim snagama Rusije nalaze avioni A-50U AWACS stvoreni na bazi transportnog aviona Il-76. Razvili su ih zajednički radio-tehnički koncern Vega (deo holdinga Ruselectronics) i TANTK im. G.M. Beriev (kao deo Ujedinjene avio korporacije). Njihovi prethodnici, A-50, sposobni su da detektuju vazdušne ciljeve na udaljenosti većoj od 350 km i istovremeno prate do 300 otkrivenih objekata.
A-50 je uspešno korišćen u Siriji. Na primer, učestvovao je u praćenju leta najnovijih krstarećih raketa koje je lansirala koalicija SAD, Velike Britanije i Francuske na vojnu i civilnu infrastrukturu Sirije kao odgovor na navodnu upotrebu hemijskog oružja u sirijskom gradu Dumi.
Nova modernizovna verzija sa oznakom „U“ mogu da „gledaju“ još dalje, da rade sa još više ciljeva istovremeno, a prenos informacija do korisnika se odvija automatski. Na sajtu državne korporacije Rostek se navodi da su poboljšani uslovi rada operatera – na primer, sve informacije se prikazuju na displejima i indikatorima od tečnih kristala, pojavila se soba za odmor posade, pa čak i bife.
Kako su u koncernu naveli, kao rezultat modernizacije, avion je dobio novu tehničku opremu, koja povećava brzinu i domet otkrivanja vazdušnih, kopnenih i morskih ciljeva, kao i efikasnost suprotstavljanja neprijatelju. Prema rečima programera, ove mašine su leteći radari sa funkcionalnošću komandnog kontrolnog mesta.
Sada, u okviru realizacije programa ažuriranja flote aviona AVACS, predviđenog državnim odbrambenim nalogom, nastavljaju se radovi na modernizaciji vojnog A-50 do nivoa A-50U.
Koncern Vega je razvio još napredniju letelicu, koja se trenutno testira – A-100 Premier. Za osnovu uzeta je letelica modernizovani transportni avion Il-76MD-90A sa snažnijim, ekonomičnijim i tišim motorima. Oprema na letelicu, čija je ukupna težina oko 20 tona, omogućava da se odmah identifikuju otkriveni ciljevi i munjevitom brzinom prenesu informacije o njima na kontrolne tačke ili direktno na protivvazdušne sisteme. Prilikom izrade radio opreme za A-100 korišćena su tehnička rešenja zasnovana na savremenoj bazi elektronskih komponenti, računarskim alatima visokih performansi i najnovijim dostignućima domaće radio elektronike. Ovo se odnosi i na sredstva za dobijanje informacija i na računarski kompleks za njihovu obradu, kao i na automatizovane radne stanice operatera. Detaljne tehničke karakteristike novog proizvoda nisu otkrivene, ali stručnjaci veruju da su njegove mogućnosti znatno veće od postojećih .
“Trijumfa”.
Mobilni višekanalni sistem PVO dugog i srednjeg dometa S-400 „Trijumf“, koji se koristi u severozapadnoj vojnoj zoni, pojavio se u službi ruske vojske 2007. godine. Nastao je na osnovu svog prethodnika, S-300, koji ima brojne modifikacije, međutim, prema mišljenju stručnjaka , njegovi parametri su duplo bolji od onih prethodnih generacija. Može uključivati vođene rakete i radarske stanice različitih tipova.
Triumf je 2018. godine bio naoružan protivvazdušnom vođenom raketom dugog dometa 40N6, koja je uspešno prošla državna testiranja. Sposoban je da obara avione na dometu do 380 km. Raketa, lansirna težine od skoro dve tone, opremljena je glavom za navođenje, što joj omogućava da pogađa ciljeve izvan radio horizonta zemaljskih sistema.
„Sada modernizovani A-50, mogu jasno da vide avione MiG-29, Su-27 i, druge avione sličnog tipa koje Ukrajina koristi“, kaže Knutov. „A kada takvi avioni polete , oznaka cilja se daje protivvazdušnim raketnim sistemima “. Po mom mišljenju koriste se sistemi dugog dometa, kao što su S-400, S-300V4. To su savremeni digitalni kompleksi, dobijaju eksternu ciljnu oznaku. Shodno tome, raketa se lansira. Prvo radi inercijalni sistem navođenja raketa zatim se uključuje multifunkcionalni radar koji projektil vodi u određeni kvadrat. Kada projektil uđe u datu oblast, uključuje se njena aktivna glava za samonavođenje – sopstveni mali radar. „To jest, sama raketa vidi cilj, hvata ga i pogađa sa velikom preciznošću“, rekao je Knutov. Prema njegovom mišljenju, takva šema obezbeđuje najveću efikasnost i veliki domet – 300–400 km. Istovremeno, ruski sistemi protivvazdušne odbrane ostaju van dometa neprijateljskog vatrenog oružja.