Kolaps regionalnog uticaja Irana tokom 2025. godine otvorio je novi spektar potencijalnih sukoba u Siriji, Jemenu i Libanu koji će obeležiti 2026. godinu.
Nova godina na Bliskom istoku donela je eskalaciju više dugotrajnih kriza. To uključuje sukobe u Jemenu i Siriji, kao i unutrašnje proteste u Iranu. Pored toga, nerešeni konflikti u Gazi i Libanu između Izraela i Hamasa, odnosno Hezbolaha, drže region u stalnoj napetosti. Dalje na jugu i zapadu, građanski ratovi u Sudanu i Libiji i dalje traju.
Ključno pitanje koje se nadvija nad regionom jeste da li koalicija država, od kojih su mnoge saveznice Sjedinjenih Država, može da obuzda ove konflikte. Mnogi od ovih sukoba nižeg intenziteta posledica su opadanja iranske moći u regionu, dok druge države i grupe nastoje da popune nastali vakuum.
Jemen: trougao sukoba bez pobednika
Većina ovih konflikata ima duboke korene i iza sebe decenije podela. Jemen je, na primer, podeljen između Huta, koje podržava Iran, i rivalskih grupa koje podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija. To je dovelo do trostranog sukoba koji je eskalirao krajem decembra 2025. godine, kada se Južni prelazni savet (STC), koji podržavaju Emirati, sukobio sa Predsedničkim rukovodećim savetom (PLC), koji podržava Saudijska Arabija.
Sada se čini da PLC, koji predstavlja međunarodno priznatu vladu Jemena, ima prednost, dok se Emirati povlače iz direktne podrške STC-u.
Nijedna od zaraćenih strana u Jemenu nema kapacitet da osvoji i kontroliše celu zemlju. Ipak, slabljenje STC-a moglo bi omogućiti PLC-u da konsoliduje vlast nad značajnim delom teritorije. Sa druge strane, nastavak sukoba između STC-a i PLC-a oslabio bi obe strane koje bi inače mogle da ograniče dominaciju Huta nad velikim delom planinskog severa.
Huti su tokom protekle decenije pokazali koliko mogu biti opasni – napadali su brodove u Crvenom moru i izvodili udare na Saudijsku Arabiju i Izrael. Relativno slabljenje Irana nakon sukoba sa Izraelom 2025. godine moglo bi da oteža Teheranu da nastavi snažnu podršku svojim partnerima u Jemenu.
Iran: unutrašnji pritisci i spoljno slabljenje
Iran se od decembra 2025. godine suočava sa novim talasom protesta. Režim u Teheranu je i ranije prolazio kroz slične krize, obično ih puštajući da traju nekoliko nedelja pre nego što krene u oštar obračun.
Ovoga puta izazov je veći: režim je slabiji nego ranije, sa dubokim ekonomskim problemima i smanjenom sposobnošću da projektuje moć u inostranstvu. Zbog toga opozicione grupe osećaju da je odvraćajući efekat režima manji. Kurdske opozicione organizacije vide priliku da izvrše dodatni pritisak, dok iranski prestolonaslednik u egzilu, Reza Pahlavi, nastoji da utiče na tok protesta.
Sirija: nova vlast i stari rizici
Još jedan „tinjajući“ sukob nalazi se u Siriji. Sukobi između sirijske prelazne vlade i kurdskih snaga u dva kurdska naselja u Alepu prete da izmaknu kontroli. To bi moglo da uvuče i Sirijske demokratske snage (SDF) u istočnom delu zemlje – kurdsku miliciju koju podržavaju SAD i koja se borila protiv Islamske države.
Okšaji u Alepu između sirijske vojske i SDF-a doveli su do više desetina poginulih ove nedelje. U međuvremenu, Sjedinjene Države podržavaju razgovore između Izraela i Sirije sa ciljem uspostavljanja mehanizma za stabilizaciju odnosa.
Pad Asadovog režima u decembru 2024. godine doveo je do formiranja nove vlasti u Damasku. Ta vlada nastoji da konsoliduje kontrolu, ali se suočava sa trvenjima sa Izraelom, SDF-om i druzskom manjinom.
Izrael je saopštio da želi da podrži druzsku manjinu na jugu Sirije. Istovremeno, izveo je više upada i zadržao kontrolu nad tampon-zonom duž granice nakon pada Asadovog režima. Godina 2026. pokazaće da li će Izrael i Sirija uspeti da postignu pragmatičniji dogovor koji bi smanjio tenzije – iako je puna normalizacija odnosa malo verovatna.
Gaza i Liban: nerešena pitanja
Izrael se suočava i sa rizikom obnove sukoba u Gazi i Libanu. U Gazi su Izrael i Hamas u oktobru postigli krhko primirje. Bela kuća želi napredak ka uspostavljanju novog upravljačkog okvira koji bi podrazumevao razoružanje Hamasa i rekonstrukciju enklave.
Međutim, Hamas odbija da se razoruža i i dalje zadržava telo jednog preminulog izraelskog taoca. Pored toga, novi model upravljanja zahtevao bi razmeštanje međunarodnih stabilizacionih snaga, za šta regionalne države još uvek ne pokazuju spremnost. Dok se to ne reši, Gaza ostaje u stanju neizvesnosti.
Slična situacija je i u južnom Libanu. Nakon primirja iz novembra 2024. godine, kojim su obustavljene borbe između Izraela i Hezbolaha, postavlja se pitanje da li će i Hezbolah biti razoružan. Iako Bejrut izražava nameru da to učini, ne postoji jasan mehanizam kako bi se to sprovelo. Izrael nastavlja vazdušne udare, tvrdeći da Hezbolah krši uslove primirja. Bez konkretnog pomaka ka razoružanju, postoji rizik od nove eskalacije.
Godina precrtavanja mape
Svi ovi sukobi povezani su zajedničkim temama: nastali su nakon raspada državnih struktura i vakuuma moći. Mnogi su direktno povezani sa padom iranskog uticaja i borbom drugih sila da popune tu prazninu.
U Jemenu su dve saveznice SAD – Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati sve više u nesaglasju oko svoje decenijske politike. U Siriji su nova vlast u Damasku, Izrael i SDF bliski partnerima Vašingtona. U Gazi i Libanu glavni izazov ostaje razoružanje grupa koje podržava Iran.
Kako se zajednički neprijatelj – Iran – povlači u pozadinu, potencijalni partneri sve češće se nalaze jedni nasuprot drugih.
Godina 2026. biće period u kojem će se pregovarati o novoj političkoj mapi Bliskog istoka. Da li će ona doneti stabilizaciju ili nove linije podela, ostaje da se vidi.