Ovaj potez predstavlja najozbiljniji izazov za Hezbolah i Liban od završetka libanskog građanskog rata (1975-1990). Tada je grupa ostala jedina naoružana nedržavna sila u zemlji. Sada, pod pritiskom SAD i uz rizik od eskalacije sa Izraelom, libanske vlasti pokušavaju da osiguraju monopol nad oružanim snagama. Međutim, otpor koji pruža Hezbolah može da destabilizuje krhku unutrašnju ravnotežu. Kao reakcija na proteste, vojska Libana je izašla na ulice da održi mir i krenula ka južnoj granici da preuzme položaje od Hezbolaha.
Američki plan: Četiri faze do „demontaže otpora“
Predlog koji je Bejrutu predao američki izaslanik Tom Barak predviđa četiri faze.
Prva faza uključuje donošenje dekreta o razoružanju u roku od 15 dana. Vlada će formalno obavezati Hezbolah na predaju oružja do 31. decembra. U isto vreme, Izrael će obustaviti sve vojne operacije.
Druga faza podrazumeva početak implementacije u roku od 60 dana. Libanska vojska treba da pripremi detaljan plan preuzimanja kontrole nad arsenalom Hezbolaha. U ovoj fazi, Izrael će početi povlačenje sa pet ključnih pozicija u južnom Libanu.
Treća faza predviđa potpuno povlačenje Izraela u roku od 90 dana. Tada će početi i obnova infrastrukture.
Četvrta faza, koja treba da bude završena za 120 dana, podrazumeva konačnu demontažu teškog naoružanja Hezbolaha. Ovo uključuje rakete i dronove. U ovoj fazi biće organizovana međunarodna konferencija za finansijsku podršku obnovi Libana.
Iako je vlada prihvatila „ciljeve“ plana, ministar informisanja Pol Morkos priznao je da nisu razmatrani svi detalji. Ključno pitanje ostaje: kako razoružati organizaciju koja odbija saradnju?
Hezbolah odbija predaju: „Otpor je legitiman“
Vođstvo Hezbolah odmah je osudilo odluku vlade. Grupa je optužila vladu da se „predala američko-izraelskim zahtevima“.
Mahammud Komati, zamenik šefa političkog saveta grupe, izjavio je da će Hezbolah i dalje koristiti „pravo na samoodbranu“ prema Povelji UN. On je naglasio da Izrael još uvek okupira delove južnog Libana. Iran, ključni saveznik Hezbolaha, izjavio je da „neće diktirati Hezbolahu“. Istakao je da podržava grupu u njenim odlukama.
Protesti su izbili širom Libana. U Bejrutu, Nabatiji i Tiru hiljade pristalica marširalo je s partijskim zastavama. Skandirali su parole protiv vlade i SAD. Hezbolah insistira da neće predati oružje dok Izrael ne napusti ceo Liban. Takođe zahteva prekid vazdušnih napada, koji se i dalje nastavljaju uprkos primirju iz novembra 2024.
Izraelski pritisak: „Nema mira dok Hezbolah postoji“
Izrael je već poslao jasne signale da neće popustiti. Od novembra 2024. uprkos primirju izvedeno je preko 500 vazdušnih udara na mete Hezbolaha u Libanu. U napadima je ubijeno 230 boraca. Uništene su raketne pozicije i skladišta oružja. U četvrtak, izraelski dronovi ubili su šest osoba u napadima na istočni Liban. Izraelski zvaničnici tvrde da su operacije „odbrambene“. Međutim, upozoravaju da će eskalirati ako Liban ne preduzme akcije protiv Hezbolaha.
Međunarodne reakcije: Podrška Bejrutu, ali i rizici
Sjedinjene Države su pozdravile odluku Libana. Tom Barak nazvao ju je „istorijskom“. Predstavnici Kongresa obećali su pritisak na Izrael da se povuče.
Francuska je takođe podržala odluku. Pozdravila ju je kao „hrabru“ i istakla da će ojačati suverenitet Libana. UN je otkrila mrežu tunela Hezbolaha sa oružjem na jugu. Ovo potvrđuje izazove sa kojima se Liban suočava u procesu razoružavanja.
Međutim, ostaje pitanje da li libanska vojska ima kapacitet da se suprotstavi Hezbolahu. Ako odgovor bude negativan, zemlju mogu čekati novi sukobi ili dugotrajna kriza.
Zaključak: Liban na ivici novog haosa
Odluka o razoružanju Hezbolaha je bez presedana. Njena realizacija zavisi od tri ključna faktora. Prvo, da li će Hezbolah prihvatiti predaju oružja pod međunarodnim pritiskom? Drugo, da li će Izrael zaista povući trupe ili će nastaviti sa provokacijama? Treće, da li će libanska vojska i institucije izdržati pritisak?
Ako plan propadne, Liban može ući u novi krug nestabilnosti. Postoji rizik od još jednog rata. I ako je mala šansa da se održi krhki mir između različitih verskih grupa u Libanu, ali ako plan uspe, možda će to biti prvi korak ka normalizaciji. U tom slučaju, Izrael će kao u slučaju Sirije, moći da interveniše kada god poželi. Imamo paradoks, da jedna nedržavna vojska brani suverenitet države. Jedino je sigurno da je zemlja na prekretnici istorije.