Andrej Mlakar
Aktivnu ulogu u presretanju iranskih balitičkih projektila osim kompletnog izraelskog antiraketnog štita odigrao je i mobilni deo američkog anitraketnog šita.
Jedan od zvaničnika iz Pentagona objavio je da su tri iranske balističke rakete srednjeg dometa koje su napadale jug Izraela odnosno jednu od nekoliko vazduhoplovnih baza u južnom Izraelu oborene od strane Sjedinjenih Država odnsosno mobilni deo američkog antiraketnog štita koji čine raketni razarači klase Arleigh Burke.
Kako neimenovani zvaničnik navodi u ovoj operaciji učestovovali su razarači USS Carney (DDG-64) and USS Arleigh Burke (DDG-51) koji se koriste kao mobilni deo antiraketnog štita i naoružani su raketnim presretačima i sistemom AGEIS -radar velikog dometa sa kojim je moguće praćenje i nišanje balističkih raketa pre lansiranja strandardnih projektila SM-3.
Inače u prvoj verziji brojka presretnutih iranskih raketa je bila 4-6, a onda smanjena na ukupno tri rakete.
Ratni brodovi po mišljenju stručnjaka su optimalne platforme za nošenje raketa za protivraketnu odbranu. Plovila su dovoljno velika da je na njih moguće namestiti tešku i veliku opremu. Trenutno u takvoj ulozi su krstarice klase Ticonderoga i razarači klase Arleigh Burke. , koji su opremljeni AGEIS radarskim sistemom.
Među prednosti upotrebe mornaričkih protivraketnih sistema se navodi sledeće:
1. nema potrebe po ispostavljanjem kopnenih radarskih sistema,
- doziv je moguć na širem području i u bilizini zone lansiranja balističkih raketa što povećava verovatnoću njihovog uništenja,
- smanjuje se rizik da otkaže pojedinačni deo protivraketnog štita,
- garantovana viša operativna pripravnost
- odlična alternativa gradnji većeg broja kopnenih protivraketnih presretača koji su izuzetno ranjivi.
Novi momenat je uključivanje američke mornarice u sistem protivrakete odbrane. Mornarica želi da bude veliki igrač u projektu „štita“ prezentujući dvostruku sposobnost delovanja kroz unepređenje SPY-1 Aegis radara,:
- kroz projekat NTW-TBMD (Navy Theater Wide – Theater Ballistic Missile Defense), koristiće RIM-156 Standard SM-2ER Block IV za balističke rakete na malim visinama, znači one u poletanju, a to je pre svega ona komponenta koja se lansira sa podmornica i iz priobalja, i
- Raytheon RIM-161 Standard SM-3 za gađanje balističkih raketa
– bojevih glava na velikim visinama. - Nakon gašenja projekta raketa RIM-156, sa novim raketama RIM-161, koje koriste novi buster sistem startovanja, i LEAP (Lightweight Exo-Atmosspheric Projectile) infra crveni sistem vođenja, postaju važan faktor anriraketne borbe.
Ono po čemu se razarači klase Arleigh Burke razlikuju jeste po deplasmanu i merama.
S obzirom na modifikacije, razarači se označavaju serijama koje se označavaju kao Flight: Flight I (DDG 51-71); Flight II ( DDG 72-78), Flight IIA blok 54 (DDG 79-80); Flight II A blok 62 (DDG 81-84), Flight IIA blok 62 ( DDG 85-113), koja je ostala bez topovskog sistema za neporednu odbranu.
Raketni razarači klase Arleigh Burke konstruisani su oko borbenog sistema i višenamenskog radara 3D AN/SPY-1A kompanije Lockeed Martin. Ovaj radar ima elektronsko upravljanje prijemno-odajnih modula na pljosnatoj anteni. Danas je u upotrebi više različitih radara na kstataricama klase Ticonderoga i razaračima klase Arleigh Burke.
Drugi brodski senzori na razaračima klase Arleigh Burke su i radar za kontrolu morske površine SPS 67 (V) 3, navigacijski radar SPS 64(V) 9, tri radara za kontrolu vatre SPG-62, sistem za elektronski rat SLQ-32 i vučni pasivni sonarni sistem SQS-53 SQR -19.
Razarači klase Arleigh Burke razlikuju se na osnovu serije prema kojoj su građeni. Brodovi serije 1. imaju deplasman 8.230 tona, serije 2. 8.637 tona i serije 2A odnosno neki je nazivaju 3. 9.496 tona.