Jermensko-Azerbejdžanski rat na Kavkazu obležili su izraelski dronovi kamikaze Harop koji su samleli jermensku vojsku, pre svega oklop, ali i pešadiju koja se približavala frontu, što je dovelo do gubitka većeg dela Nagronog Karabaha, gde je Azerbejdžan povratio suverenitet na teritorijom, koju je izgubio daleke 1993. godine.
Dve godine kasnije rusko-ukrajinski rat ponovo obeležavaju dronovi kamikaze, ali ne ruski i ne zapadni, nego iranski. Iran je zemlja koja je poslednju deceniju zahvaljujući tome što su uspeli da po raznim osnovama prikupe nekoliko tipova američkih dronova naprave celu flotu svojih verzija. Praćenjem trendova u svetu uspeli su da naprave i svoje dronove kamikaze koji su uspešno provereni na arabijskom poluostrvu, gde su izveli nekoliko udara u proteklih par godina po rafinerijama nafte u Saudijskoj Arabiji, UAE, ali i aerodromima.
Jemenski Huti su uneli pravu revoluciju u ratovanje, da saudijscima nije ostalo ništa drugo nego da skupim raketama AMRAAM AIM-120 i AIM-9 Sajvander skidaju dronove u letu. Isti scenario upotrebili su sad Rusi u Ukrajini.
Iskustvo na terenu uticalo je da ruski planeri potvrde da su dronovi kamikaze pun pogodak, mnogo jeftiniji u odnosu na frontovsku avijaciju, a efgekti mnogo veći nego što bi to bilo sa avijacijom. Takođe i stopa gubitaka je bila veoma mala, zanemarljiva, a cena sitnica u odnosu na troškove leta jednog Su-34.
Zato je Rusija sredinom septembra 2022. počela da dobija isporuku dronova kamikaza iz Teherana. Naime, iz iranske prestonice do amerodorma Vnukovo poleću do sad nekoliko puta dnevno kargo avioni Boing 747 iranske revolucionarne garde sa dronovima, ali i ruski An-124.
U ratu u Ukrajini prva masovna upotreba dronova kamikaza Šahid -136, koji je dobio ruski naziv Geran -2 bila je napad na Odesu 23. septembra 2022.
Inače zvanični datum kad je ovaj dron upotrebljen na teritoriju Ukrajine uzima se 12. septembar kod Kupjanska u Harkovskom regionu.
Zatim sve masovnija upotreba sledila je 10. oktobra 2022 kada su pokrenuti ponovo masovni udari na ciljeve u Ukrajini zbog eksplozije na Krimskom mostu. U ovoj operaciji odmazde, zapaženu ulogu su odigrali dronovi kamikaze Šahid -136.
Kolika je cifra nabavljenih dronova, za sad niko ne zna. Poznato je da ih ima dosta i da znaju da odigraju presudnu ulogu u zaustavljanju ukrajinske vojske, a sad im se pridružuje i ruska verzija sa slabijom bojevom glavom.
Šta mi uopšte znamo o dronovima Šehid-136?
Znamo da liče na izraelski Harop, ali za razliku od njega nemaju taj spcifični zvuk kao nemački Junkers JU-87 sa zavijanjem kada se obrušava što kod protivnika ledi krvu žilama. Dolaze iznenada na maloj visini, skoro su neprimećeni, a savremeni raketni PVO sistemi su nedovljni zbog nikgo leta da ih obore, a streljačko naoružanje za sad ne daje neke jače rezultate.
Podaci o dronu Šehid-136 (ruski Geran-2)
Ovi dronovi kod Rusa nose numeričku oznaku M-214. U stvari radi se o preimenovanom dronu-kamikazi iranske proizvodnje Šahid-136. O ovom dronu zapadna štampa naveliko je pisala početkom oktobra 2022, da je ruska vojska pokupovala izvesnu količinu ovih dronova kamikaza i koristi ih u napadu na ukrajinsku vojsku.
Ovaj dron ima cilndrični trup koji ima krilo duž cele družine trupa sa kojim čini jedinstvenu celinu. Na krajevima sa leve i desne strane nalaze se dva vertikalna stabilzatora. Ovi dronovi kamikaze koriste delta krilo, identično kao izraelski Harop. Ovaj dron kamikaza koristi veoma glasan kineski motor MD550, koji se čuje nekoliko kilometara dalje, a zbog čega su Ukrajinci ove dronove nazvali „mopedi“. Motor MD550 je kineska kopija nemačkog motora Limbach L550E, koji je ugrađivan na motcikl Volksvagen Boker, proizveden od 1936. do 2006. godine i instaliran na legendarnim „Bubama“! Ovaj motor ima snagu od samo 50 KS, ali je veoma ekonomičan, što omogućava Shahed 136 da pređe velike udaljenosti.
Motor male snage ukrazuje da ovi dronovi imaju malu brzinu od 180 km/h. A to, zauzvrat, dovodi do činjenice da su sirene za vazdušnu opasnost koji se najavljuju tokom napada Šahid-136 toliko dugi.
Dronovi kamikaze se lansiraju sa kopnenih lansera horizontalno, sa blagim uglom nagore, a u početnoj fazi lansiranja koristi se raketni motor, da dron dobije dodatno ubrzanje, a onda se u drugoj fazi odbacuje.
Vođenje kako se tvrdi je uz pomoć inercijalne ili satelitske navigacije, a upravljanje se vrši preko upravljačke stanice.
Prve neke informacije govore, da je taktika upotreba ovih dronova sledeća, lansira se jato od 5-10 primeraka. Svaki lanser u standardnom automobilskom kontejneru sadrži 5 dronova. Izuzetno je teško oboriti sve bespilotne letelice u roju. Pored toga, Šahid-136 su prilično mali, imaju kompozitnu strukturu i rade na malim visinama, što ih čini teškim za otkrivanje uz pomoć radara.
U nosu drona, nalazi se bojeva glava za koju se procenjuje da ima težinu do 50 kilogramaVeruje se da je dron nastao 2020. jer su se prvi primerci na bojnom polju u Jemenu pojavili već 2021. Neki definišu da ovi dronovi imaju po letnim karakteristikama sličnost sa raketama srednjeg dometa. Osim što ima mogućnost da napadne, dron zahvaljujući i optici može da se koristi kao osmatračko sredstvo.
Taktičko-tehnički podaci o dronu kamikaza Šahid-136 Geran-2
Dužina – 3,5 m;
Raspon krila – 2,5 m;
Težina – 200 kg;
Motor – Mado MD550 ili 3V;
Snaga — 50 KS. (37 kW);
Domet minimalni 1.000 km;
Maksimalni do 2500 km;
Brzina 185 km/h;
Visina leta – 60-4.000 m;
Glavno naoružanje — visoko-eksplozivna fragmentacija, težine 40-50 kg