Jedno od najpopularnijih lakih terenskih oklopnih vozila u američkoj vojsci posle čuvenog džipa Vilis je Hamvi. Ovaj zanimnjivi terenac postao je poznat zahvaljujući intervencijama Vojske SAD u Panami 1989 i Operaciji Pustinjska oluja 1991. Zahvaljujući kamerama ovo vozilo postalo je popularno, tako da je ubrzo napravljena i civilna verzija, koja su na Balkan stigla sredinom 1990 tih godina.
Kompanije AM General, Chrysler Defense i Teledyne su 1979 pokazale interesovanje za proizvodnje. Prototipi su dostavljeni KOV SAD na testiranje, a onda vraćeni na doradu. Cilj projekt Hamvi bio je zamena cele flote lakih terenskih vozila u sastavu kopmene vojske SAD. Dana 22. marta 1983. kopnena vojska SAD naručila je 55.000 vozila u vrednosti 1,2 milijarde dolara. Sva vaozila su bila izrađena do 1989. godine i to čak u 15 verzija. Svoju slavu vozilo je prvo steklo u intervenciji “Žestoki bes” invazija na Panamu 1989. godine, a svetsku slavu u Pustinjskoj oluji posle čega je vozilo proslavljeno, da je počela njegova civilna proizvodnja. Proizvodnja se nije zaustavilo na 55.000 primeraka vozila, pa je naručeno još 33.000 primeraka.
Karoserija vozila izrađena je od legure aluminijuma, koja je pričvršćena na čelične nosače okvira šasije. Podvozje je izrađeno od kompozitnih materijala sa staklenim vlaknima. Karoserija je izrađena od aluminijuma 6061T6. vozilo pokreće osmocilindrični, 6,5 litarski dizel motor, jačine 120kW.
Raspored vozila je klasični sa motorom napred, putnička kabina počinje od vozača, koamndira i pratioca, a onda sledi posada koja je različita, što zavisi od namene vozila. Izrazito vertikalne obline daju vozilu različite siluete, dosta upotrebljivog prostora, ali i relativno slabu balističku zaštitu, koja je malo poboljšana.
U osnovi je izrađeno čak 5 verzija, za različitike uloge i zadatke. Iz tih 5 kasnije je nastalo za Kopnenu vojsku sad čak još 15 podverzija.
Od naoružanja vozilo može da ima klasične mitraljeze kalibra 5,56 i 7,62 mm , ali i teški mitranjez kalibra 12,7 mm koji se montira na jednostavnu krovnu nadgradnju. Takođe na vozilo može biti postavljen i automatski bacač granata.
Najaktuelnija verzija su: M1114 i M1116. Prve oklopljene verzije su prvo proverene na poligonima, a onda poslate u mirvnu misiju Somalija, BiH. Oklopna zaštita je bila modularna koji se postavlja oko celog prostora, tj kabine u kojoj se nalazi posada. Staklo na vozilu otporno je na municiju kalibra 7,62 mm i delove granata kalibra 155 mm i to kad projektil eksplodira na daljini 100 m od vozila.
Vozilo trenutno koristi više od 40 zemalja sveta.
Taktičko tehnički podaci:
Posada: 1+3
Dimenzije: dužina 4,9 mm, širina 2,33 m, visina 1,9 m;
Klirens: 0,4 m
Masa vozila: praznog 4,4 t, puna borbena 5,5-6 tona;
Motor: Turbodizel jačine 190 KS;
Maksimalna brzina: 15 km/h;
Radijus: 443 km
Rezervoar: 94l