Da li ste znali da je američko ratno vazduhoplovstvo (USAF) razmatralo mogućnost prilagođavanja aviona A-10 Warthog za nošenje taktičkog nuklearnog oružja? Ova neobična ideja zaista je razmatrana sedamdesetih godina prošlog veka.
Početak ideje
Godine 1975. USAF je naručio studiju izvodljivosti kako bi procenio troškove modifikovanja aviona A-10 za nuklearne zadatke. Rezultat: troškovi su iznosili 86 miliona dolara (u današnjim vrednostima), što je bilo previsoko. Zbog toga je projekat napušten i ideja je vremenom zaboravljena, postajući deo manje poznate avijacijske istorije.
Redizajn aviona
Prilagođavanje A-10 za nošenje nuklearnog oružja zahtevalo bi značajne izmene u dizajnu. Nuklearno oružje je izuzetno teško, i nije bilo jasno da li bi struktura aviona mogla da izdrži dodatno opterećenje. Pored toga, postavljalo se pitanje da li bi motori A-10 mogli da obezbede dovoljan potisak za nošenje tako teškog naoružanja.
A-10 je dizajniran da bude vrhunski avion za blisku vazdušnu podršku. Intervencije u dizajnu radi prilagođavanja za nuklearno oružje verovatno bi dovele do kompromisa koji bi umanjili sposobnosti aviona za njegovu primarnu misiju. Iz tog razloga, koncept modifikacije aviona za nuklearne zadatke predstavlja značajno odstupanje od njegove osnovne namene.
Vremenski kontekst
U to vreme, 1975. godine, nuklearni trijumvirat (kopnene rakete, podmornice i bombarderi) bio je u procesu modernizacije. Iako su B-52 bombarderi bili primarna nuklearna platforma, planeri su tražili avion koji bi mogao da leti brže, niže i eventualno izbegne protivničku vatru sa zemlje. A-10 je razmatran kao opcija koja bi dodala novu dimenziju u raznovrsnosti nuklearnih napada.
Problemi sa visokom nadmorskom visinom
A-10 je poznat po svojoj sposobnosti da leti nisko i sporo, zadržava se iznad bojišta i izvodi strme manevre. Međutim, avioni koji nose nuklearno oružje moraju da deluju na velikim visinama kako bi pilot izbegao udarni talas eksplozije. A-10 nije projektovan za takve uslove, a njegove performanse na velikim visinama su slabe.
Modifikacije potrebne da se A-10 učini efikasnim na velikim visinama dodatno bi umanjile njegovu sposobnost za blisku vazdušnu podršku, čineći ga manje korisnim za prvobitnu misiju.
Bezbednosna pitanja i odustajanje od projekta
Pored problema sa dizajnom i performansama, A-10 nije imao standardne bezbednosne karakteristike za rukovanje nuklearnim oružjem, kao što su ojačane skladišne zone i mehanizmi za sprečavanje slučajnih detonacija.