Nakon četiri decenije krvavih sukoba, Jermenija i Azerbejdžan potpisaće danas u Beloj kući mirovni sporazum koji ne samo da okonča rat, već i preoblikuje geopolitičke tokove na Južnom Kavkazu.
Dok Jerevan prihvata teške uslove, uključujući otvaranje strateškog koridora kroz svoju teritoriju, Vašington i Baku slave pobedu. Moskva i Teheran, sa druge strane, ostaju sa gorkim ukusom, gubeći ključni uticaj u regionu. Cilj mira u Vašingtonu je samo još jedna nominacija Trampa za Nobelovu nagradu za mir.
Trampov ,,istorijski mir”: Diplomatski trijumf ili prisilna kapitulacija?
Američki predsednik Donald Tramp nazvao je današnji sporazum ,,prekretnicom za globalni mir”, ističući da je njegova administracija uspela tamo gde su drugi propadali. ,,Ovo je dokazano rešenje za sukobe – trgovina, a ne rat,” izjavio je Tramp na konferenciji za novinare.
Međutim, iza patriotske retorike krije se surova realnost. Jermenija je pristala na faktičku kapitulaciju, priznajući gubitak Nagorno-Karabaha (jermenski Arcah) i prihvatajući američki projekat ,,Trampove rute za međunarodni mir i prosperitet” – koridora koji povezuje Azerbejdžan sa Turskom preko jermenske teritorije.
Ključne tačke sporazuma: Šta Jermenija gubi, a šta dobija?
Jermenija je pristala na izgradnju transportne infrastrukture dužine 43,5 km pod američkim nadzorom, poznate kao Zangezurski koridor. Iako zvanično insistiraju na očuvanju suvereniteta nad ovom oblašću, analitičari upozoravaju da će ovaj potez značajno ograničiti jermensku geopolitičku slobodu.
Sporazum potvrđuje azerbejdžansku kontrolu nad Nagorno-Karabahom, dok Jermenija formalno odriče pravo na njegovo vraćanje. Kao kompenzaciju, Vašington nudi Jermeniji investicije u energetiku i tehnologiju, ali uz jasan uslov da se Jerevan distancira od Rusije i Irana.
Geopolitički zemljotres: Ko dobija, a ko gubi?
Sporazumom u Beloj kući Sjedinjene Države i Turska postaju glavni pobednici, jer Vašington učvršćuje svoj uticaj u regionu, dok Ankara dobija direktnu vezu sa Bakuom, ojačavajući pan-turski projekat. Rusija je, međutim, najveći gubitnik, jer dva bivša saveznika sada otvoreno prelaze u zapadnu sferu uticaja, Moskva gubi monopol nad mirovnim procesima na Kavkazu.
Iran se takođe nalazi u izolaciji, jer novi transportni koridor zaobilazi njegovu teritoriju, smanjujući njegovu stratešku ulogu u regionalnoj trgovini. Jermenija formalno naglašava da je ,,otvorila vrata svetu”, ali opozicija u Jerevanu već optužuje vladu za nacionalno izdajstvo, smatrajući da je zemlja prihvatila ponižavajuće uslove pod pritiskom.
Iza kulisa: Kako je Tramp postigao dogovor?
Prema izvorima iz Bele kuće, prelomni trenutak dogodio se u martu kada je specijalni izaslanik Stiv Vitkof, uz podršku Katara, ubedio Jermeniju da prihvati sporazum. Ključnu ulogu odigrao je Arjeh Lajtston, Trampov saradnik blizak Džaredu Kušneru, koji je pet puta posetio region da bi osigurao detalje dogovora.
Reakcije: Od optimizma do besa
Dok azerbejdžanski zvaničnici slavno proglašavaju ,,istorijsku pobedu”, ističući da su njihova trpeljivost i strategija konačno donele plodove, jermenska opozicija besni, optužujući premijera Pašinjana da je ,,predao zemlju u zamenu za Trampova lažna obećanja”. „Ovaj sporazum otvara Jermeniju svetu. Umesto da se oslanjaju na Iran, sada će imati SAD kao ključnog partnera“, rekao je američki zvaničnik. Moskva već duže vreme uočava antiruske stavove Azerbejdžana i Jermenije, što ukazuje na ozbiljnu stratešku štetu koju Moskva trpi gubitkom dva ključna saveznika u regionu.
U Vašingtonu, međutim, vlada optimizam. Ovaj sporazum se smatra još jednim Trampovim diplomatskim trijumfom, koji potvrđuje njegovu ulogu globalnog mirotvorca. ,,Ovo je početak nove ere na Kavkazu,” izjavio je državni sekretar Marko Rubio.
Šta sledi?
Iako sporazum predstavlja istorijski korak ka miru, njegova implementacija ostaje ključni izazov. Jermenija će morati da se suoči sa unutrašnjim nezadovoljstvom, dok će SAD morati da osiguraju stabilnost novostvorenog koridora. Uz Nobelovu nagradu, NATO je dobio strateški prodor kroz Južni Kavkaz i spajanje sa Srednjom Azijom gde je Velika Britanija već počela da širi svoj uticaj. Nakon završetka rata u Ukrajini, možemo očekivati rusko-iransko fokusiranje na Kavkaz. Nakon Nagorno Karabaha i Zangezura pitanje je vremena daljeg krnjenje jermenskog suvereniteta i potencijalno gubitak cele države.