TV Front/Aleksandar Kiš
Rat koji traje u Ukrajini pokazuje sve znake eskalacije i dugotrajnog konflikta. Pojačavanje borbenih dejstava, proširenje frontova i regiona dejstava, tipova i vrsta naoružanja u upotrebi pa sve do vojne intervencije u konfliktu.
Umesto brzog rata i intervencije kako je možda na početku trebalo da izgleda on se pretvorio u rat iscrpljivanjem.
Glavna parola Zapada je bila i ostala da Rusija ne može da izdrži dugotrajnu vojni sukob. Glavešine kolektivnog Zapada hranjene izveštajima svojih obaveštajnih izvora, koji su najčešće politički doterivani da bi odgovarali narativu i politici Zapada, došle su do zaključka da je pitanje meseca kada će Rusija propasti i njena vojska da se raspadne.
Dva meseca od početka rata davali su izjave da Rusija više nema raketa, da će ostati bez municije za koju sedmicu i slično, a da ne pričamo o teoriji o hiljadama i hiljadama uništenih ruskih tenkova.
Ubrzo to se promenilo i glavni zaključak i postulat Zapada je da Rusija ne može da izdrži rat i sankcije duže od dve godine. Sa tim narativom, glavne zemlje Zapada su ubeđivale manje zemlje i ruske susede da je jednostavno sve rešeno i da Rusija propada u roku od dve godine a isti narativ su iskoristili na svojim kompanijama i biznismenima, nagovarajući ih da se povuku sa ruskog tržišta uz obećanje da će Rusija u roku od dve godine izgubiti, Putin pasti sa vlasti, i da će se onda vratiti na Rusko tržište.
E, pa dve godine su prošle i neko sada traži svođenje računa. Na Zapadu je veliki pritisak. Kako vojni, politički tako i ekonomski. Zapad je obećao poraz Rusije i nije uspeo da to ostvari. Traži se odgovornost.
Forbes:
— Clash Report (@clashreport) August 29, 2023
During the 13 weeks of the counterattack, Ukraine lost only five Leopard 2 tanks out of 71 transferred.
Another 10 tanks were damaged, although even with extremely heavy damage, tanks are sent to Poland and Germany for repair and returned to the front. pic.twitter.com/LUjyaOg21e
Naravno nikome nepada napamet da prizna poraz i radije će Evropu baciti u rat.
Kako je vreme prolazilo, bivalo je jasno da od poraza Rusije nema ništa. Počeli su da šalju “Džaveline” kao magično oružje, koje opet nije zaustavilo Ruse. Onda su zaključili da je Sovjetska tehnika koju Ukrajinci koriste inferiorna, jadna i bedna i da ako Ukrajincima isporuče magičnu NATO tehniku, eto pobede!
Tako su čak i poznati mediji na Zapadu, pogotovu Nemački “Bild” i njegov vojni ekspert tvrdili de će Nemački “Leopard” i američki “Abramsi” bez problema slomiti svaki ruski tenk i svaku rusku odbranu. Svoje šizofrene tvrdnje nisu potkrepljivali nikakvim dokazima već im je njihovo sopstveno mišljenje bilo dovoljno.
Kada su prošle godine u ove vreme Ukrajinci krenuli u “kontraofanzivu” sa nemačkom i američkom tehnikom, na zapadu se već unapred slavilo.
A onda su stigle slike izgorelih “Leoparda” i “Bredlija”, izveštaji o hiljadama i hiljadama poginulih ukrajinskih vojnika.
Popriličan hladni tuš.
Ali opet su našli krivca. Bili su krivi Ukrajinci koji ne znaju da koriste tu magičnu tehniku NATO pakta. Tako je počela da se rađa ideja o slanju NATO vojnika u Ukrajinu.
Sada smo na toj stranici. Otvoreno se govori o slanju NATO vojske u Ukrajinu koja bi za tili čas uspela da počisti Ruse. I oni zaista veruju u to. Makron je zapenio da pošalje francusku vojsku u Ukrajinu a ceo zapad već otvoreno govori o tome.
Sa druge strane Rusija sprovodi staru taktiku iznurivanja i iskrvavljivanja protivnika. Umesto da svoju superiornu vojnu moć koristi u ofanzivne svrhe, ona se ukopala, i primorava protivnika da krvari sve više i više, uz samo lokalne ofanzivne operacije kojima prethodi pakao artiljerijske moći.
Ruska taktika je mešovita a prvenstvno se oslanja na veliku odbrambenu vojnu liniju i vrlo je po tom pitanju slična taktici koja se koristila u Američkom građanskom ratu, takozvana “Stonewall” taktika. Ona se sastoji u tome da se neprijatelj natera da preko brisanog prostora mora da se izlaže paklu artiljerije pa potom pešadijske vatre dok se sopstvene jedinice kriju iza zida od kamena i bljuju vatru po neprijatelju.
Prvo su to iskoristili pripadnici Konfederacije i general Džekson (koji je dobio i nadimak “Stonewall” ili “kameni zid”) kada je pobedio snage Unije, a potom i Unija pobedila u odlučujućoj bitci kod Getizburga. Tada su pripadnici Unije podigli zid i naterali čuvenog generali Roberta Lija, da napada, doživi gubitke, i naposle odustane od ofanzive i povuče se.
Iako je Li bio vrsni komandant dalkeko bolji od bilo koga iz Unije, protiv vatrene moći i ukopane pešadije, nije mogao ništa. Iako je znao da su izgledi mršavi, uzdao se u srčanost svojih vojnika, a ona im zaista nije falila. Ujedno bio je pritisnut od stranje političara Konfederacije koji su zahtevali posle serije njegovih pobeda nad Unijom, da je dokrajči.
Zvuči poznato? Isto se dogodilo i Ukrajincima koji su bukvalno naterani u smrt zbog pritiska Zapada i Kijeva na generale. Tako je i general Sirski, slavljen kao vojni genije, neslavno smenjen, jer nije bio dorastao megalomanskim željama Zapada i Kijeva.
Zadržali bi smo se ovde još malo na Američkom građanskom ratu.
Kada je Uniji i Linkolnu bilo jasno da se Konfederacija ne može poraziti u jednoj ili dve bitke, i da će rat potrajati, unija se odlučila da iskrvari i uguši Konfederaciju.
Linkoln je poslao generale granta i Šermana da daleko od glavnog fronta, koji je bio na istočnoj obali SAD, izvrši prodor na zapadu, u dolini Misisipija, da podele Koinfederaciju na dva dela, da popale sve što može da se popali, da razvuku snage Konfederacije i najposle da tako iscrpljivanjem dovedu jug pred svršen čin.
To ima sličnosti sa zauzimanjem Zaporožja, i odsecanjem Ukrajine od Crnog mora. Prisiljavanjem NATO pakta da vojnu pomoć šalje nesigurnim kopnenim putem uz stalne napade raketama i dronovima na skladišta u Ukrajini.
Ako razmišljamo u tom smeru, ruska ofanziva u Africi, i odsecanje Zaopada ali posebno Francuske od bogatstva svojih bivših kolonija u Africi, izrazito liči na Grantovu ofanzivu u Luizijanu i Šermanov pohod na Atlantu. Nije zato ni čudo što Francuska insistira na slanju vojske NATO pakta u Ukrajinu smatrajući da jedino tako može da – direktnom pobedom nad Rusijom – osigura svoju egzistenciju gurajući celu Evropu u rat.
Tako su i političari Konfederacije zahtevali od svojih generala nastavak rata po svaku cenu iako su generali znali da je poraz neizbežen…..
No, sa druge strane Zapad se odlučio za taktiku eskalacije, koju smo videli u Vijetnamu. Povećanje broja vojnika, do megalomanskih razmera, proširenje napada na Vijetnamske ciljeve, potom proširenje meta i ciljeva na zemlej u okruženju i najposle manijačke akcije bombardovanja koje su u glavi Maknamare i generala Vestmorlenda bile sigurne da donesu pobedu Americi.
“Ako ih doivoljno bombardujemo i ubijamo, oni će odustati od rata” bilo je geslo SAD koje se očigledno i danas drži u glavama starkelja iz hladnog rata.
A šta se u stavri dogovdilo? SSSR i Kina su sve vreme u stvari sama podsticale SAD na eskalaciju rata. Podrškom Vijetkongu i Severnom Vijetnamu one su na vreme “pročitale” ferkvenciju razmišljanja Amerikanaca. Cilj SSSR i Kine bio je navući Amerikance u rat koji nikako ne mogu da dobiju. Dakle ne da pobede Ameriku, ne da uđu u Vašington, nego da nateraju Amerikance da sami sa svojom politikom i vojnim vodjstvom – poraze sami sebe.
Svaka vojna akcija Vijetnama imala je za cilj eksalaciju rata, mobilizaciju u SAD, velike gubitke, a potom i medijski poraz SAD koji je pratio eskalaciju rata u Vijetnamu.
Rusija se odlučila za eskalaciju rata u Ukrajini ali na taj način da podseća na Vijetnam. Oni će ponižavati NATO i SAD, krvariti Ukrajince pustiti da javno mjenje u svetu okrene leđa i Ukrajini i NATO paktu, i kada se to ostvari, dočekaće NATO intervenciju tačno tamo gde oni hoće.U Ukrajini.
Na zemlji gde su decenijama Sovjeti izvodili nebrojene ratne igrem u zemljni gde su se decenijama pripremali da dočekaju agresora i poraze ga.
Rusiaj se odlučila da natera NATO da mora hiljadama kilometara da dovlači naoružanje i municiju, da njegova logistika bude pod stalnim terorom dronova i raketa, i da ih nateraju da napadaju utvrđene pozicije Rusije, u okruženju gde NATO neće imati jednu jedinu premoć – vazdušnu superiornost. Ona će biti neutralisana koncentrisanim dejstvima ruskih sistema PVO i samim tim na zemlji će odnos snaga biti 1:1 i to ako NATO bude imao sreće.
A sve to uz budno oko javnog mnjenja kada budu stigle prve slike ubijenih i zarobljenih vojnika SAD, francuske, Britanije, Grčke i ko zna koga. Zapad više ne može da kontroliše medije, niti internet, a te slike će se širiti gore od kuge.
Američki Senat pokušao je da zabrani Tik Tok kao glavnu platformu gde ljudi obljavljuju sadržaj, ali za sada jednostavno sami Amerikanci to ne žele.
Dakle kada počne rat a verovatno će početi, počeće tamo gde Rusi budu želeli, ta teritoriji gde Rusi budu želeli i pod uskovima koje Rusi budu želeli. Praktično na poljima Ukrajine koja je u decenijama u glavama ruskih generala koji su se na taj rat spremali od 1945 godine.