1. Indija – Pakistan: senka nuklearnog oružja
Indija i Pakistan već više od sedam decenija vode spor oko Kašmira, a svaki oružani sukob između njih nosi potencijal nekontrolisane eskalacije. Posebnu opasnost predstavlja činjenica da obe zemlje raspolažu nuklearnim arsenalom i da je vreme za odlučivanje u kriznim situacijama veoma kratko. U prošlom periodu već je bilo slučajeva slučajnog ispaljivanja raketa i vazdušnih incidenata, što pokazuje koliko je sistem krhak. Scenario eskalacije mogao bi započeti malim graničnim sukobom ili terorističkim napadom koji bi jedna strana pripisala drugoj, a zatim bi se začas preneo u artiljerijske duele, vazdušne borbe i raketne udare. Zapadni analitičari strahuju da bi u takvoj dinamici politički lideri mogli biti pod pritiskom da pokažu snagu, što povećava verovatnoću „nuklearne demonstracije“ ili upotrebe taktičkog oružja. Ovaj scenario je posebno opasan jer bi svaka intervencija međunarodne zajednice došla prekasno, nakon što bi već bilo naneseno ogromno razaranje.
2. Kina – Tajvan: potencijalno najopasniji sukob 21. veka
Kineska težnja ujedinjenja kontinentalne Kine i Tajvana i američke garancije bezbednosti za ostrvo predstavljaju možda najkritičniju tačku u savremenim međunarodnim odnosima. Peking sve češće koristi vojne vežbe, blokade i demonstracije sile oko Tajvana kako bi testirao odlučnost Vašingtona. Scenario sukoba mogao bi početi „mekom blokadom“ – zaustavljanjem trgovačkih brodova, ograničenjem letova i sajber napadima na infrastrukturu ostrva. Ukoliko bi Tajpej uz podršku SAD pokušao da probije takvu blokadu, moglo bi doći do direktnih vojnih sukoba. U pozadini ovoga stoji i ogromni globalni značaj Tajvana kao najvećeg proizvođača poluprovodnika, što bi sukob učinio udarom na svetsku ekonomiju. Pitanje nije samo vojno, već i političko: svaki sukob bi zapravo bio test spremnosti SAD da brane svoje saveznike u Aziji i odlučnosti Kine da ostvari nacionalno ujedinjenje.
3. Rusija – Baltik: hibridni izazov NATO-u
Baltičke države – Litvanija, Letonija i Estonija – nalaze se na liniji direktnog kontakta između NATO-a i Rusije. Scenario krize najčešće podrazumeva „sivu zonu“ hibridnog rata, gde Moskva može iskoristiti rusku manjinu, infrastrukturne napade ili „humanitarne incidente“ da opravda intervenciju. Jedan od zamišljenih primera je već opisan kroz fikciju o vozu „Jantar“, gde bi tehnički incident i prisustvo ruskih građana poslužili kao izgovor za ulazak ruskih snaga. Najveća opasnost je u tome što bi NATO morao da reaguje brzo, a svako oklevanje bi izgledalo kao slabost i podrivalo kredibilitet Alijanse. Ukoliko bi došlo do direktnog sukoba, u pitanju je prostor koji je geografski mali i brzo bi bio zahvaćen vojnim operacijama, što ostavlja veoma malo vremena za diplomatiju. Upravo zato se Baltik smatra potencijalnom tačkom gde bi moglo biti testirano da li član 5. NATO-a zaista funkcioniše u praksi.
Baltičke države proporcijalno izdvajaju najveće delove svog BDP-a za vojnu pomoć Ukrajini, dok se položaj ruske manjine i ruskojezičnog stanovništva iz godine u godinu pogoršava. Rusiji ne bi trebalo puno izgovora za neku novu specijalnu vojnu operaciju na Baltiku, stoga se u Litvaniji aktivno gradi odbrana i minira se granica sa Rusijom i Belorusijom.
4. Indija – Kina: nestabilna granica u Himalajima
Iako se često u javnosti manje pominje, granica između Indije i Kine u Himalajima jedna je od najnestabilnijih na svetu. Dve velike sile već su imale smrtonosne sukobe u poslednjih nekoliko godina, gde su vojnici stradali u borbama „prsa u prsa“ bez vatrenog oružja, što govori o specifičnim pravilima angažovanja. Potencijalni scenario eskalacije podrazumevao bi incident u visoravnima Ladaka ili Arunačal Pradeša, gde bi obe strane mobilisale hiljade vojnika i tešku tehniku u izuzetno nepristupačnim uslovima. Takav sukob bi mogao paralisati dve najmnogoljudnije države sveta, ali i ugroziti čitavo indopacifičko područje. Dodatnu složenost stvara i to što je Indija bliski partner SAD u okviru „QUAD“ inicijative, dok Kina teži da demonstrira snagu pred svojim susedima. Svako produženo zaoštravanje na granici imalo bi ekonomske i bezbednosne posledice daleko izvan regiona.
Ipak, politika američkog predsednika Donalda Trampa prema Indiji i Kini pojedinačno ali i zajedno u okviru BRIKS-a kao bliskih ruskih saveznika dovodi u pitanje ovaj scenario. Sve bliža saradnja Indije i Kine i pokušaji da se granični spor reši mirno kao i sve jasniji neprijateljski stav Vašingtona prema Nju Delhiju i Pekingu dovode do zanemarivanja ovih marginalnih sporova.
5. Bliski istok: nestabilni lavirint saveza
Rat Izraela i Irana, kao i njihovih posredničkih snaga, već pokazuje koliko je Bliski istok osetljiv na eskalaciju. Scenario šireg regionalnog rata mogao bi nastati ukoliko bi Izrael pokušao direktan napad na iranske nuklearne kapacitete, što bi izazvalo odgovor Teherana raketama, dronovima i napadima preko savezničkih milicija u Libanu, Siriji, Iraku i Jemenu. Sukob bi lako mogao uvući SAD kao glavnog saveznika Izraela, ali i druge regionalne sile poput Saudijske Arabije, Turske i Egipta, koje bi bile primorane da zauzmu strane. Ono što čini ovaj scenario posebno eksplozivnim jeste gusto isprepletena mreža saveza, verskih podela i nerešenih konflikata, gde bi jedan udar mogao pokrenuti domino efekat. Posledice bi se osetile ne samo u regionu već i globalno, pre svega kroz poremećaje naftnog tržišta i nove migracione talase.
Zaključak:
Svaki od ovih scenarija predstavlja različit tip rizika – od nuklearne eskalacije, preko hibridnih operacija, do ekonomskih potresa. Zajedničko im je da se radi o incidentima koji mogu početi kao lokalni, ali bi brzo prerasli u globalne krize. Upravo zato se u vojnim i bezbednosnim krugovima insistira na predviđanju, brzoj reakciji i razvoju odvraćanja kako bi se sprečio najgori scenario. Ono što je za nas važno jeste da u ovim razmatranjima nema Balkana i Srbije.