Bliski istok ušao je u novu fazu otvorene vojne konfrontacije nakon što su snage Izrael, uz podršku Sjedinjene Američke Države, izvele koordinisane udare na više lokacija unutar Iran. Pogođeni su objekti koji se dovode u vezu sa raketnim programom, skladištima naoružanja i infrastrukturom povezanom sa Revolucionarnom gardom.
Eksplozije su prijavljene u širem pojasu Teherana, kao i u centralnim i zapadnim delovima zemlje. Iranska PVO je bila aktivna tokom većeg dela noći, što ukazuje da je napad imao više talasa i da nije bio simboličnog karaktera, već operacija sa konkretnim vojnim ciljem.
Prema zapadnim procenama, cilj nije bio rušenje režima, već smanjenje ofanzivnih kapaciteta – pre svega sposobnosti za masovno lansiranje balističkih raketa i bespilotnih letelica dugog dometa.
Iranski odgovor: demonstracija odvraćanja
Odgovor Teherana usledio je relativno brzo. Iran je lansirao više balističkih raketa ka izraelskim ciljevima, dok su istovremeno aktivirane i strukture povezane sa savezničkim formacijama u regionu. U Izraelu su se oglasile sirene, a sistemi protivraketne odbrane presretali su projektile iznad urbanih zona.
Ovde je važno uočiti stratešku poruku. Iran nije izabrao ograničen, simboličan odgovor, već je pokušao da demonstrira sposobnost masovnog uzvratnog udara. To je signal da Teheran želi da zadrži kredibilitet odvraćanja i spreči buduće preventivne napade.
Istovremeno, izbegnuta je nekontrolisana eskalacija prema direktnim američkim metama u širem obimu, što ukazuje da iransko rukovodstvo još uvek kalkuliše i pokušava da kontroliše nivo sukoba.
Ormuski moreuz kao geopolitičko oružje
Najznačajniji potez usledio je u domenu energetske i pomorske bezbednosti. Iran je saopštio da obustavlja plovidbu kroz Ormuski moreuz, ključni prolaz između Persijskog zaliva i otvorenog mora.
Ovaj uski pomorski koridor predstavlja jednu od najvažnijih tačaka globalne energetske infrastrukture. Značajan procenat svetskog izvoza nafte prolazi upravo kroz ovaj prolaz. Svaka ozbiljnija blokada ima direktne posledice po cenu energenata, osiguranje transporta i stabilnost tržišta.
Zatvaranjem moreuza, Teheran je pokazao da poseduje instrument pritiska koji prevazilazi vojni domen. To je poruka ne samo Izraelu i SAD, već i Evropi, Kini i Indiji – svim akterima zavisnim od stabilnog snabdevanja energentima.
Da li je ovo ograničeni sukob ili početak šireg rata?
Trenutna faza ukazuje na kontrolisanu eskalaciju. Nijedna strana za sada nije pokazala nameru za totalni rat, ali je prag direktne konfrontacije značajno spušten.
Izrael želi da demonstrira sposobnost preventivnog udara i ograničenja iranskih kapaciteta. Sjedinjene Države nastoje da pošalju signal podrške savezniku i održe stratešku ravnotežu u regionu. Iran, s druge strane, nastoji da izbegne utisak slabosti i da pokaže da svaki napad nosi visoku cenu.
Ključno pitanje u narednim danima biće da li će se u sukob aktivnije uključiti regionalni akteri i proksi strukture, što bi moglo proširiti front od Libana do Crvenog mora.
Opasna ravnoteža na ivici
Ono što se dogodilo danas predstavlja najozbiljniji direktni vojni obračun ovih aktera u poslednjoj deceniji. Iako obe strane trenutno deluju u okviru ograničenog konflikta, svaka nova greška u proceni može pokrenuti lančanu reakciju.
Bliski istok se ponovo nalazi u situaciji gde vojna dinamika, energetska bezbednost i globalna politika postaju jedna ista stvar.