Masakr alavita naglašava opasnost od uspona radikalnog islama na vlast, upozoravaju izraelski zvaničnici i analitičari.
Nediskriminatorni pokolj alavitskih civila u Siriji od strane islamističkih naoružanih ljudi koji su povezani sa novim sunitskim muslimanskim režimom u zemlji doveo je do hitnih pitanja o prirodi vlade koja se formira severoistočno od Izraela.
„Maska je pala. Ali hajde da pogledamo stvari u malo široj perspektivi“, rekla je za JNS u sredu Dina Lisnjanski, stručnjak za Bliski istok i radikalne islamske pokrete i naučni saradnik u Moše Dajan Centru na Univerzitetu u Tel Avivu.
Decenijama je, primetila je, sunitska većina u Siriji bila pod kontrolom male manjine alavita.
„Vladavina Alavita se manifestovala tokom vladavine dinastije Asad. U svom nastojanju da nametnu apsolutnu diktaturu, masakrirali su veliki broj sunita“, rekao je Lisnjanski.
Ova politika masovnih ubistava oblikovala je tok građanskog rata koji je počeo 2011. godine, dok je diktator Bašar Asad pokušavao da stabilizuje vladavinu Alavita, nastavila je ona.
„Suniti su bili primorani da postanu izbeglice, bilo u svojoj zemlji ili van nje. U isto vreme, ubijani su u velikom broju. Asad ih je jednostavno masakrirao bez milosti da bi stabilizovao svoju vladavinu čitavu deceniju„.
„Cilj novog režima nije samo uspostavljanje vladavine sunitskog islamiste Ahmeda al Šare, već mnogo više od toga. Postoji i veoma jaka želja za osvetom“, rekla je ona.
„Uzbeci, Tadžici, dosta sa Kavkaza“
Lisnjanski je otkrila identitet boraca koji trenutno vrše masovna ubistva protiv Alavita na obalskom pojasu u zapadnoj Siriji, uglavnom u Latakiji i Tartusu. Umesto samo lokalnih suniti, kaže ona, „veoma često nalazimo da su oni koji to sprovode islamisti regrutovani kao mudžahedini, džihadistički borci, koji su došli da podrže sunite u Siriji“.
„Dakle, nalazimo veliki broj islamista, kako onih koji su se pridružili Hajatu Tahrir al Šami (HTŠ, pobunjeničkoj koaliciji predvođenoj Šarom koja je preuzela Siriju u decembru), tako i onima koji su ranije pripadali Islamskoj državi“.
„Viđamo mnogo Uzbeka, mnogo Tadžika, dosta sa Kavkaza, kao što su Čečeni i Dagestanci. Vidimo da su oni koji učestvuju u masakru isti ljudi koji su učestvovali u osvajanju Sirije, u mesecima koji su prethodili usponu Šare“, rekla je ona.
„Iako Turska nije orkestrirala masakr, ona je deo šireg sunitskog pokušaja da u potpunosti preuzmu Siriju“, rekla je Lisnjanski.
„Još jedna stvar koju vidimo su neverovatne brojke. U roku od 48 sati, mogli su da ubiju, na osnovu različitih izveštaja, između 1.500 i 4.000 — a čula sam čak i izveštaj od 6.000 na jednom mestu — Alavita. Zajedno sa alavitima, oni masakriraju i hrišćane.”
Ona je rekla da su hrišćani u Siriji sa osam odsto stanovništva pre građanskog rata spali na samo dva odsto.
Šara igra ulogu „dobrog policajca“, rekla je ona, obećavajući da će privesti pravdi one koji su učestvovali u masakru, ali postoje dobri razlozi da budemo skeptični prema takvim tvrdnjama.
„Vrlo je jasno da centralni režim nije želeo ove stvari, one se ne bi ni dešavale, jer to nisu samo lokalne islamističke inicijative. Oni koji su učestvovali u ubistvima godinama su se borili pod komandom Šare. Oni se ne bune iznenada protiv Šare. Oni jednostavno nastavljaju ideologiju.“
Lisnjanski je sugerisala da bi Izrael trebalo da zauzme oprezan, ali čvrst pristup evoluirajućoj situaciji u Siriji.
„Moramo da shvatimo da ovde postoji novi režim, sa određenim ambicijama, i da Turska stoji iza njega sa svojim veoma ambicioznim ciljevima širenja u regionu. To znači da ako ne želimo da se nađemo u frontalnom sukobu sa Turskom, moramo da postupamo oprezno“.
Ona je naglasila da, iako Izrael ne želi direktnu konfrontaciju, ima jasan interes da zadrži tampon zonu kako bi sprečio da se nestabilnost prelije preko njegovih granica. Ona je takođe napomenula da je zaštita stanovništva Druza u skladu sa izraelskim i širim regionalnim interesima.
„Logično je da Izrael proširi svoju tampon zonu u Siriji. Postoji logika u zaštiti [južnosirijskih] Druza. Postoji logika u savezu koji služi ne samo izraelskim interesima, već i regionalnim interesima“, rekla je Lisnjanski.
„Proizvod kontrapuča“
Pukovnik Dr Žak Nerija, bivši viši oficir u vojnoj obaveštajnoj službi izraelske vojske, i bivši savetnik premijera Jicaka Rabina, rekao je novinarima na konferencijskom pozivu koji je u utorak organizovao Jerusalimski pres klub da su „nedavni događaji koji su se raspleli u zapadnoj Siriji su proizvod kontrapuča koji su predvodili bivši oficiri 4. divizije, koju je nekada vodio Maher Asad, brat svrgnutog predsednika Bašara Asada„.
„Zajedno sa izvesnim učešćem Irana i Hezbolaha, oni su zapravo pokušali da podstaknu puč protiv [novog] režima„.
„Podsetimo se da je Bašar Asad odgovoran za smrt 600.000 Sirijaca i nestanak više od 60.000 Sirijaca“, rekao je on.
„Čečenske i ujgurske milicije ušle su u alavitske provincije i bile odgovorne za nedavna ubistva i pogubljenja koja su tamo izvršena“, dodao je Nerijah, Rekavši da je Izrael „uništio sve arsenale Asadove vojske“, dodao je: „Upravo smo ušli u demilitarizovanu zonu koja je postojala između nas i Sirije od 1974. godine i otišli još dalje… dok smo tražili neku vrstu pokroviteljstva nad Druzima“.
Nerija je tvrdio da pošto su neprijatelji Izraela sa šiitske osovine — Hezbolah i Iran — poraženi u Siriji, Izrael može ublažiti svoj pristup novom sirijskom režimu i pokušati da izbegne sukob sa njim.
Nema marševa u Londonu ili Njujorku
Međutim, izgleda da izraelska vlada zauzima daleko nepoverljivije stavove prema novom režimu.
U utorak je zamenik izraelskog ministra spoljnih poslova Šaren Haskel upozorio da „međunarodna zajednica mora da shvati da je ovo etničko čišćenje, a da je aktuelni sirijski režim skinuo masku i otkrio svoju pravu prirodu: radikalnu džihadističku organizaciju“.
Ona je kritikovala nedostatak međunarodnog odgovora, rekavši: „Nećete videti marševe na ulicama Londona ili Njujorka. Niko se neće boriti za ubijene alavite. Niko neće demonstrirati na ulicama Pariza da bi zaštitio porodice koje se kolju, i niko neće podići kamp na Univerzitetu Kolumbija da bi spasio hrišćansku ili drusku zajednicu u Siriji„.
Ministar odbrane Izrael Kac posetio je u utorak vrh planine Hermon, stigavši na isturene položaje izraelske vojske u tampon zoni sa Sirijom zajedno sa zamenikom načelnika Generalštaba, general-majorom Tamirom Jadaijem i brigadnim generalom Jair Palai, komandantom 210. Golani divizije.
„Svakog jutra, kada Džulani [Al Šara] otvori oči u predsedničkoj palati u Damasku, videće izraelsku vojsku kako ga posmatra sa visina planine Hermon i setiće se da smo ovde, i u svim bezbednosnim zonama južne Sirije, da zaštitimo stanovnike Golana i Galileje od bilo kakve pretnje koju predstavljaju on i njegovi džihadistički saradnici“, rekao je Kac.
„Izraelske odbrambene snage se pripremaju za neodređeni boravak u Siriji. Zadržaćemo bezbednosnu zonu i planinu Hermon i obezbediti da sva bezbednosna područja u južnoj Siriji budu demilitarizovana i bez oružja i pretnji, a takođe ćemo zaštititi bezbednost Druza u regionu“, dodao je on.
Pozivajući se na seriju izraelskih vazdušnih napada na Siriju u ponedeljak, Kac je dodao: „Sinoć smo delovali snažno protiv vojnih ciljeva i pogodili više od 40 ciljeva u južnom sirijskom regionu kako bismo sproveli našu najavljenu politiku i osujetili pretnje Državi Izrael. Ojačaćemo naše veze sa lokalnim stanovništvom i uskoro, 16. u mesecu, Druzi će početi da rade u zajednicama na Golanskoj visoravni“.