LRAD je kao auto alarm iz pakla – i ako niste pažljivi, može trajno oštetiti vaš sluh.
Ovaj tip oružja koriste kako policijske jedinice tako i vojska a pre svega mornarica. LRAD je skraćenica od long-range acoustic device i u prevodu jednostavno znači akustični uređaj velikog dometa. Postoji više modela ovog sredstva za razbijanje demonstracije i razlikuju, se kako po obliku tako i po svojim karakteristikama: Ali svim modelima je zajednička namena – razbijanje demostracija zvukom.
Audio producent Kori Čoj izveštavao je o protestima Black Lives Matter 2014. godine u Njujorku kada je prvi put iskusio zvuk kao oružje.
„Užasan, mučan bol je pogodio moje telo“, kaže on za Popular Mechanics, „i onda sam shvatio da je zvuk. U početku samo pomislite: „Šta mi se dešava?“ Vaše telo prelazi u stanje potpunog bola i panike. To je zvuk ekvivalentan gledanju u sunce.”
Uprkos njegovim profesionalnim slušalicama, efekat oružja – akustičnog uređaja dugog dometa ili LRAD – on je u početku bio toliko dezorijentisan da nije mogao da kaže u kom pravcu da trči i bio je primoran da nasumično bira pravac. Ali imao je sreće.
„Ljudi na direktnoj liniji vatre [LRAD] nisu bežali“, kaže on. “Samo su pali na zemlju i počeli da vrište.”
Suočeni sa neviđenim globalnim pokretom protiv policijskog nasilja i rasne nepravde, američki službenici za sprovođenje zakona ponovo su pribegli zvučnom ratu. Ono što izgleda kao projektor, kutijasto pojačalo ili zvučnik montiran na policijski auto ili privezan za grudi oficira je relativno moderno vojno sredstvo odvraćanja koje stvara snažne zvučne talase da dezorijentiše i povredi ljude u svom uskom snopu cilja.
Ovi uređaji se razlikuju po izgledu i veličini, ali svaki model ima iste dve mogućnosti. U jednom režimu, LRAD deluje kao pojačalo, projektujući ljudski glas ili snimak na hiljade metara; u drugom, emituje „odvraćajući ton“ tako glasan da može izazvati trajni gubitak sluha.
Rane faze zvučnog rata
Prvi LRAD su razvijeni kao vojno oružje kao odgovor na napad na USS Cole kod obale Jemena 2000. godine. Vojni zvaničnici su tražili od LRAD Corporation (sada Genasys) uređaj sa dve funkcije: da komunicira na daljinu sa potencijalnim pretnjama i da ih rastera nepodnošljivim zvukom nalik alarmu.
Ovo vojno oružje ubrzo je našlo put do policije. Demonstranti su prijavili napade policije sistemom LRAD na protestima NODAPL u Stending Roku, tokom Marša žena 2017. godine u Vašingtonu, i u desetinama drugih gradova i demonstracijama širom sveta.
Svaki zvuk jačine iznad 85 decibela (dB) može da izazove trajno oštećenje sluha u zavisnosti od toga koliko dugo ste im izloženi, kaže Jang-Mudi.
„Normalni razgovori su oko 60 do 70 dB, koncerti i sportski događaji mogu biti oko 94 do 110 dB, a uzlet aviona može biti između 120 i 140 dB“, kaže ona. „Nasuprot tome, neki LRAD mogu da stvore zvukove do oko 160 dB kada se koriste punom snagom.
Auto alarm iz pakla
Svrha LRAD sistema, prema sajtu Genasys, je da obezbede „neuporedivu komunikaciju velikog dometa i bezbednu, skalabilnu nekinetičku eskalaciju sile“. Ali zvučni tehničari i zaštitnici ljudskih prava širom sveta osporili su ovo uokvirivanje, upoređujući zvučno oružje sa drugim kontroverznim taktikama „raspršivanja“ kao što su suzavac i gumeni meci.
Robert Auld, audio inženjer i bivši predsedavajući njujorškog ogranka Društva audio inženjera, jedan je od mnogih u svojoj profesiji koji vide LRAD kao eskalaciju sile u vojnom stilu.
„Okarakterisao bih ga kao oružje terorizma, tamo gore sa suzavcem i blic granatama“, kaže Auld za Popular Mechanics. „Ove poslednje bi trebalo da budu ‘nesmrtonosne’, ali mogu da vas povrede. Isto i LRAD.”
Princip korišćenja LRAD kao kontrole gomile, a ne za komunikaciju na daljinu, sličan je ideji i za zviždaljke (pištaljke) ili sirene: svi oni emituju tonove u najosjetljivijem opsegu frekvencija za većinu ljudi. Na daljinu, LRAD odvraćajući ton može zvučati kao bilo koji drugi alarm.
Ali dok zviždaljke (pištaljke) emituju zvučne talase u svim pravcima, LRAD koncentrišu talase u uskom konusu zvuka, koji se proteže oko 15 stepeni u svakom pravcu od ose, poput baterijske lampe. Ovaj „usmereni“ zvučni talas pakuje tipično difuznu kinetičku energiju u uski prostor, bombardujući one u njegovoj blizini snažnim tonom koji je smetnja na daljinu… i ozbiljna medicinska pretnja izbliza.
Konus bola
Postoji nekoliko suprotstavljenih teorija o tačnim mehanizmima koji LRAD daju moć, delom zbog oskudice tehničkih informacija o uređajima na mreži. Neki članci sugerišu da drajveri unutar uređaja koriste piezoelektrične pretvarače, koji pretvaraju električne impulse u vibracije velike brzine, emituju zvučne talase u ultrazvučnom opsegu.
Ali Auld sumnja da je to više niskotehnološko od toga. Po njegovoj proceni, LRAD koristi par običnih gotovih drajvera, slično onima koji napajaju staromodne rogove (bullhorns), montirane u okvir koji zatvara i preusmerava zvučne talase dok svi ne krenu u istom pravcu.
Ovaj ograničeni frekventni opseg — od 200 Hz do 10 kHz, što je otprilike isto kao i ljudski govor — kombinuje se sa efikasnim drajverima i opterećenjem sirene da bi se proizveo destruktivni ton. „To je dizajn grube sile posvećen jednoj svrsi: stvarno glasno sviranje u najosetljivijem delu ljudskog sluha“, kaže Auld. „Nema ničeg posebno sofisticiranog u tome.”
Zaštitite uši i sklonite se s puta
Kako se pojavljuju izveštaji o LRAD koji se koriste na civilima, stručnjaci za zvuk i majstori „uradi sam“ pokušavali su – bezuspešno – da pronađu način da ublaže efekte oružja. Jeftini čepovi za uši od pene pružaju određenu zaštitu, do 30 dB, dok pokrivanje ruku ušima smanjuje buku za oko 20 dB. Ali najbolja zaštita je izaći iz direktnog snopa oružja.
„Zapamtite da LRAD talassi idu usko, pa se pomerite na jednu stranu da biste izašli sa glavnog udara“, kaže Auld.
U široko rasprostranjenom digitalnom časopisu iz 2017. godine o zvučnoj brizi za demonstrante, audio inženjerka Dafne Kar iznela je praktične uvide za reagovanje na LRAD dok ste na ulicama. „Ako se koristi kao komunikacioni uređaj, stavite čepove za uši i proverite na mestu događaja puteve bekstva od mogućeg štetnog izlaganja“, napisala je ona.
Kar je predložio da se LRAD tretiraju kao upozorenje policije da će eskalirati nasilje, čak i ako to počne kao najava javnog servisa. LRAD se često koriste u kombinaciji sa drugim taktikama suzbijanja kao što su ciljana hapšenja i biber sprej; jedan oblik eskalacije treba da upozori demonstrante da se brane od dodatnih oblika.
Generalno, Kar je napisala, „policijske službe bi trebalo da izdaju upozorenja pre eskalacije i hapšenja. Ovo se često dešava preko LRAD. Ako čujete upozorenje od policije, verovatno je to signal da planiraju eskalirajuće sledeće korake, bilo da se radi o hapšenju ili upotrebi tona odvraćanja”.Da li je LRAD legalan?
Grupa Njujorčana je 2017. godine tužila Njujoršku policiju za odštetu nastalu usled zvučnih napada tokom protesta koji su usledili nakon što nije podignuta optužnica protiv Danijela Pantalea, jednog od policajaca koji je ubio Erika Garnera 2014. godine. Odeljenje je tvrdilo da glasni zvuci ne mogu predstavljati upotrebu sile, što je dozvolilo sudiji da nastavi sa radom. Ranija tužba u Pitsburgu dodelila je 72.000 dolara prolazniku koji je pretrpio trajni gubitak sluha od napada LRAD 2009. godine.
„Zbog toga upotrebu LRAD treba zabraniti protiv civila, posebno onih koji ostvaruju svoje pravo na mirne proteste“, kaže Jang-Mudi.
Dok LRAD mogu izazvati migrene, vrtoglavicu i gubitak sluha u kratkom roku, ljudi koji su im izloženi mogu doživeti iste simptome kada čuju manje glasne zvukove, poput sirene, kaže Jang-Mudi.
„Ljudi bi trebalo da budu u mogućnosti da bezbedno protestuju“, kaže ona, „bez straha da će protiv njih biti upotrebljeno zvučno oružje konstruisano za rat”.