Kazahstan se našao u srećnoj poziciji kada je u pitanju nasleđivanje vojne opreme od SSSR Ishod je bio pomalo sličan naletu sreće.
Da nije bilo povlačenja Grupe sovjetskih snaga u Nemačkoj kasnih osamdesetih godina prošlog veka, Kazahstan je mogao da ostane sa značajnim brojem nuklearnih bombardera Tu-95 i interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM), ali kojima je teško nedostajalo u smislu konvencionalnih vojne opreme. Međutim, sa značajnim brojem vojnika koji su ranije bili raspoređeni u Evropi koji je premešten u Kazahstansku SSR, zemlja je na kraju nasledila ogroman arsenal vojne opreme koja je daleko prevazišla potrebe novoosnovane republike.
Rešavanje svih preostalih nedostataka u opremi bio je relativno lak i za Kazahstan, jer je mogao da ih razmeni sa Rusijom u zamenu za Tu-95. Bez sumnje, zbog ovih faktora, kazahstanska vojska je tokom poslednjih nekoliko decenija kupila relativno minimalnu opremu. Umesto toga, Kazahstan sprovodi nekoliko programa nadogradnje svog asortimana borbenih aviona iz sovjetskog doba, uporedo sa nabavkom ograničenih količina modernijih borbenih aviona prvenstveno iz Rusije. Štaviše, Kazahstan je pokrenuo napore da uspostavi domaću proizvodnju AFV, poduhvat koji je imao ugovore sa Južnom Afrikom (i Izraelom) za proizvodnju Marauder MRAP i Mbombe oklopnih vozila.
Očigledno je da je Kazahstan pokazao sklonost ka maksimiziranju efikasnosti svoje postojeće flote AFV što je duže moguće. Ipak, brzina kojom je Kazahstan pokušao da modernizuje svoje AFV bila je primetno spora. Skoro deceniju, Kazahstan je bio u procesu modernizacije svoje flote tenkova T-72, ali konačan izbor (strane) kompanije koja će izvršiti nadogradnju tek treba da bude napravljen. Ne suočavajući se sa neposrednom konvencionalnom vojnom pretnjom, postojeći kazahstanski arsenal oklopnih borbenih vozila izgleda spreman da zaštiti stepe u godinama koje dolaze.