Pored hiljada naprednih balističkih raketa, Iran je proizveo i nepoznat broj „Shahed“ kamikaza-dronova namenjenih upotrebi protiv američkih snaga.
Tenzije između Sjedinjenih Država i Irana ostaju visoke nakon brutalnog obračuna Teherana sa demonstrantima, u kojem su hiljade ljudi stradale. Kao odgovor, Vašington je u region uputio udarnu grupu nosača aviona USS Abraham Lincoln. Pojedini analitičari spekulišu da bi ovo gomilanje snaga moglo biti uvod u novi udar na iransku teritoriju, nalik operaciji „Midnight Hammer“ iz juna 2025. godine, usmerenoj protiv iranskog nuklearnog programa.
Ukoliko bi sadašnje tenzije prerasle u otvoreni vojni sukob, Iran bi najverovatnije odgovorio masovnim lansiranjem balističkih raketa i kamikaza-dronova na američke položaje širom regiona.
Balističke rakete: domet koji pokriva čitav region
Iranski raketni arsenal je raznovrstan i obuhvata više tipova projektila različitih sposobnosti. Među najopasnijim sistemima koji predstavljaju pretnju američkim snagama nalaze se Khorramshahr, Sejjil, Emad, Ghadr-110, Fattah-1, Haj Qasem, Kheibar Shekan i Dezful, sa dometom od približno 1.000 do 2.000 kilometara.
To znači da se čak 31 američka baza u kojima su stacionirani vojnici SAD – na Bliskom istoku, u Severnoj Africi i delovima Evrope – nalazi u dometu iranskih raketa.
Među ključnim metama bili bi:
- Camp Arifjan u Kuvajtu (glavno uporište američke kopnene vojske u regionu),
- Naval Support Activity u Bahreinu (čvorište američke mornarice u Persijskom zalivu),
- Al-Udeid Air Base u Kataru (ključna baza američkog ratnog vazduhoplovstva u regionu).
Pod pretnjom bi bile i baze u Iraku, Jordanu, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu i Turskoj, kao i pojedine američke instalacije u Grčkoj, Bugarskoj i Rumuniji koje su i dalje u dometu iranskih raketa.
„Shahed“ dronovi – jeftino oružje, skupe posledice
Pored raketa, Iran raspolaže velikim i tehnološki naprednim arsenalom bespilotnih letelica za jednokratni napad. Poznati „Shahed“ dronovi, u više varijanti, sposobni su da lete stotinama kilometara i isporuče smrtonosne bojeve glave uz relativnu preciznost.
Američka mornarica već se susrela sa ovom pretnjom kada se jedan Shahed-129 opasno približio udarnoj grupi nosača USS Abraham Lincoln, nakon čega ga je oborio lovac F-35C Lightning II američkog korpusa marinaca.
U eventualnom sukobu, američke snage mogu očekivati talase iranskih kamikaza-dronova usmerenih na aerodrome i pomorske snage. Pojedinačni dronovi nisu preterano teški za presretanje, ali situacija se drastično komplikuje kada se lansiraju u velikim rojevima.
Strategija „roja“ zasniva se na zasićenju protivničke PVO: Iran može ispaliti desetine ili stotine jeftinih letelica u nadi da će deo njih probiti odbranu i naneti nesrazmerno veliku štetu. Kombinacija naprednih raketa i dronova dodatno otežava američkim sistemima PVO da identifikuju i prioritetno gađaju najopasnije pretnje.
Američka priprema i rizik od eskalacije
SAD su već rasporedile značajne kapacitete protivvazdušne odbrane u regionu, uključujući razarače klase Arleigh Burke, kao i baterije sistema MIM-104 Patriot i THAAD.
Od decembra, Iran potresaju masovni protesti izazvani ekonomskim kolapsom. Demonstracije su prerasle u otvoreno dovođenje u pitanje legitimiteta režima. Vlasti su odgovorile silom, što je izazvalo oštre reakcije međunarodne javnosti, uključujući i u Sjedinjenim Državama. Bela kuća je nakon toga poslala vazdušno-pomorsku armadu u Persijski zaliv, upućujući direktne pretnje Teheranu.
Iako je prošlog leta pretrpeo vojni poraz od Izraela, Iran i dalje poseduje značajne ofanzivne kapacitete. U slučaju otvorenog sukoba, ključni izazov za američku vojsku biće neutralisanje iranskih balističkih raketa i bespilotnih sistema za jednokratni napad pre nego što oni pogode ciljeve.
Scenario u kojem desetine baza istovremeno postanu mete pokazuje da eventualni rat ne bi bio ograničena operacija, već regionalni sukob visokog intenziteta sa nepredvidivim posledicama po čitav Bliski istok.