U proteklih nekoliko časova, raketne snage Korpusa čuvara islamske revolucije izvele su udar na američke baze na Bliskom istoku — osnovni cilj bila je vazdušna baza Al Udeid na teritoriji Katara odakle su i stigli gotovo svi video materijali koji su se do sada pojavili u javnosti.
Sirene za vazdušnu opasnost tokom večeri mogle su se čuti i u Bahreinu i Kuvajtu, a pojedini izvori javljaju i o lansiranju raketa u pravcu položaja oružanih snaga SAD na teritoriji Iraka.
Dok tenzije u regionu — a, još više u medijskom prostoru — ostaju visoke, postoji više činjenica koje ukazuju na to da se ovde na prvom mestu radilo o simboličnoj odmazdi na koju je Iran praktično bio primoran nakon američkih udara na ključne objekte nuklearne infrastrukture islamske države.
U prilog tezi o kontrolisanoj eskalaciji
Ono što ovde privlači posebnu pažnju jesu jasni signali da su sve regionalne države bile unapred obaveštene o predstojećim udarima — Katar je zatvorio svoj vazdušni prostor najmanje dvadeset minuta pre lansiranja prvih raketa, a u istom trenutku privremeno su obustavljeni letovi iz Turske ka Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ministarstvo spoljnih poslova u Dohi i zvanično je potvrdilo da napad nije bio iznenađenje, te da su dostupne informacije omogućile blagovremenu evakuaciju baze.
Takođe je interesantna poruka zvaničnog Teherana u kojoj se napominje da je Iran upotrebio identičan broj projektila kao i SAD prilikom udara u noći između 21. i 22. juna — drugim rečima, radi se o jasnoj poruci suzdržanosti i proporcionalnosti koja je dodatno naglašena saopštenjem Saveta za nacionalnu bezbednost Irana koji je objavio o uspešnosti operacije uprkos odsustvu potvrđenih pogodaka.
Ni ova činjenica, vrlo verovatno, nije slučajnost — tokom deset dana sukoba sa Izraelom, Teheran je pokazao da raspolaže širokim raketnim arsenalom koji je i te kako u stanju da probije protivvazdušnu odbranu, no ovog puta se odlučio za upotrebu projektila koji se nisu pokazali kao izazov za američke odbrambene kapacitete.
Najzad, tu je i pitanje izabranog cilja — tokom nedavne reorganizacije kapaciteta, avijacija SAD prebacila je sve svoje letilice iz Katara u Saudijsku Arabiju što je bazu Al Udeid učinilo ciljem niskog prioriteta.
Perspektive
Večerašnji udari Irana predstavljaju, na prvom mestu, iznuđenu meru — Teheran je bio primoran da odgovori na drske američke udare kako bi pokazao snagu i odlučnost pred unutrašnjom publikom i tako održao visok stepen kohezije naroda oko duhovnog i političkog vođstva. I na spoljnom planu, ovakav odgovor protumačen je kao demonstracija moći u Libanu, Palestini i Jordanu gde podrška islamskoj republici ostaje posebno visoka.
No, ove zadatke Iran je morao rešiti uz ispunjavanje nekoliko ključnih uslova — odgovor ne sme dovesti do dalje eskalacije, i posebno ne sme dovesti do antagonizacije regionalnih država s kojima je Teheran obnovio pune diplomatske odnose tek u prethodnih nekoliko godina.
Po svim uobičajenim geopolitičkim merilima, ovaj zadatak uspešno je ostvaren, no situacija se i dalje nalazi daleko od stabilne, na prvom mestu zbog mogućnosti da Vašington ne prihvati poziv Irana na povratak na status kvo. Svetska tržišta, međutim, ne veruju da će to biti slučaj — nakon demonstrativnih udara, cene energenata padaju. I ovo se lako može pokazati kao daleko ubedljiviji argument od ma kakve detaljne geopolitičke analize.