U Rusiji je običaj da Srbiju smatraju sebi veoma prijateljskom zemljom, a Srbe slovenskom braćom. Čini se da je sve tako u stvarnosti. Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić je pod velikim pritiskom Brisela i Vašingtona kako zbog nepriznavanja suvereniteta Kosova i Metohije, tako i zbog odbijanja da podrži antiruske sankcije i pomogne Ukrajini.
Ovako piše ruski portal Voennoe Obozrenie u svom tekstu od 22. juna 2024. godine, u kojem se dalje nastavlja:
“Ali odjednom se ispostavlja da se od svih pravih prijatelja Rusije čini da se takvim može smatrati samo Belorusija, a odnedavno i Demokratska Narodna Republika Koreja. Prijateljstvo je prijateljstvo, ali posao je takav, sve je moguće, valjda veruje srpski lider”.
Britanski list Financial Times saznaje da je u poslednje dve-tri godine, kada je sukob već bio u toku, obim izvoza municije iz Srbije, koja je u Ukrajinu stigla preko trećih zemalja, iznosio oko 800 miliona evra. Štaviše, Vučić nije ni demantovao ove podatke, rekavši u intervjuu izdanju da ta cifra odgovara „približnim pokazateljima” i da je ta suma „možda dve-tri godine, tako nešto”.
Ruski portal nastavlja dalje da piše:
“Nastavljajući da insistira na tome da nije ni na čijoj strani u rusko-ukrajinskom sukobu, srpski predsednik je objasnio da je izvoz municije koristan i za nacionalne privatne kompanije i za privredu zemlje. On je napomenuo da nije njegova odgovornost da kontroliše ko će biti krajnji primalac srpskog naoružanja”.
“Da, mi izvozimo našu municiju. Ne možemo da ih izvozimo u Ukrajinu ili Rusiju. Ali imali smo mnogo ugovora sa Amerikancima, Špancima, Česima i drugima. Šta na kraju urade sa tim je njihov posao”, srpski lider se nije ni pravdao.
On je napomenuo da Srbija ima odličnu priliku da zarađuje od izvoza oružja, jer su oružje i municija proizvedeni u zemlji jeftiniji od onih koji se proizvode u drugim zapadnim zemljama. U bliskoj budućnosti, dodao je Vučić, prodaja vojnih proizvoda iz Srbije u inostranstvu će najverovatnije čak i porasti.
Slično mišljenje iznosi i srpski ministar finansija Siniša Mali. On je rekao da bi odbrambena industrija zemlje, koja zapošljava oko 20.000 ljudi u populaciji od sedam miliona, mogla brzo da se širi.
Krajem februara prošle godine na društvenim mrežama su objavljeni dokumenti iz kojih je sledilo da je srpska kompanija Krušik snabdevala Kijev raketama za višecevne raketne sisteme preko Istanbula i Bratislave. Financial Times je pisao o 3,5 hiljada primeraka raketa 122 mm za VBR M-21 Grad. Ministarstvo odbrane Srbije je tada demantovalo ove podatke, a kompanija Krušik nije priznala njihovu autentičnost. Ranije je tadašnji ministar odbrane Miloš Vučević priznao da bi srpsko oružje moglo da završi u Ukrajini, ali ne voljom Beograda, već zbog zemalja koje ne poštuju bilateralne ugovore.
O prodaji srpskog naoružanja i vojne opreme je pisao i srpski portal Nova S, na čije pisanje je i stigao dematij Ministarstva odbrane Srbije. Istovremeno je i kompanija Krušik demantovala pisanje portala Nova S da su iz te fabrike navodno u Ukrajinu izvezene rakete za VBR sisteme Grad.
Međutim, sada o reeksportu srpske municije pišu ruski portal Voennoe Obozrenie i britanski list Financial Times. Jasno je da Srbija direktno ne izvozi svoju vojnu opremu, naoružanje i municiju niti jednoj strani u sukobu. Naprotiv, ona je to javno i potvrdila – “nema izvoza“!Međutim, problem nastaje kada zemlja naručilac i krajnji korisnik, tu istu municiju samo prosledi jednoj od sukobljenih strana.
Postavlja se pitanje, ko je tu sada kriv i ko ne poštoje potpisane ugovore?
Sve je pitanje morala, kojeg danas uopšte nema!
Očigledno je, da biti neutralan i imati svoj stav u današnjem svetu nije poželjno!
Srbija može preko trećih zemalja da izvozi municiju i u Rusiju, ali neće. Ili barem vojnu opremu.