Dok kruže glasine o državnom udaru u Damasku, podstaknute uzdržanošću predsednika Bašara el Asada da se pojavi na TV, mnogi spekulišu o padu sirijskog predsednika.
Neizvesnost o njegovom boravištu i neuspeh da razgovara sa svojim narodom u oštroj su suprotnosti sa upotrebom medija od strane Abu Mohamada el Džulanija, muslimanskog fanatika čiji su borci obučeni u balaklavu (crna odeća) zauzeli najveći grad u zemlji.Čudno ćutanje predsednika Asada otkako je odleteo u Moskvu da poseti svog čvrstog saveznika Vladimira Putina izazvalo je uzbuđenje mnogih njegovih protivnika da je možda tamo potražio utočište umesto da se vrati u Siriju.
Bio bi to krotak kraj za diktatora koji je prolio toliko krvi pokušavajući da otme svoju zemlju od sirijskih pobunjeničkih grupa, kurdskih boraca i islamskih fundamentalista poput Islamske države i Al Kaide.
On i njegovi ruski pokrovitelji – koji imaju mornaričke i vazdušne baze na sirijskoj obali – gotovo su sravnili Alepo 2017. godine. A sada avioni Suhoj ponovo napadaju pobunjenike (teroriste) u gradu, jer Rusija neće štedeti na žrtvama kako bi zaštitila svoje baze.
Ali to traži stabilnost, a Asad to predstavlja, tako da ako je predsednik bacio peškir, to ne bi bilo po nalogu Moskve.
Verovatnije je da Asad planira kontranapad. On je i ranije bio na začelju i izdržao je mnoge krize, tako da će biti uveren da se ova pobuna može ugušiti kao i prethodne.
Glasine o Asadovoj smrti, koje su bez sumnje promovisali njegovi protivnici, demoralisaće sirijski režim, ali on je uvek uspevao da se povuče sa ivice. Zaista, možda je već preneo poslednju poruku Džulaniju.
Druga opcija bi bila da Asad konsoliduje svoju bazu moći na severozapadnoj obali Sirije gde se nalaze ruske baze.
Bez obzira da li ostaje i bori se ili beži, ostavljajući vakuum moći u Damasku, građanski rat je nešto što će uticati na ceo Svet.
Tokom poslednjeg, u kojem su islamistički fundamentalisti zauzeli velike delove Sirije, Velika Britanija je pretrpela neke od najgorih terorističkih napada u novijoj istoriji.
Tako su 2013. godine dvojica ekstremista ubili vojnika Li Rigbija. Četiri pešaka su poginula kada ih je Halid Masud pokosio svojim automobilom na Vestminsterskom mostu pre nego što je nasmrt izbo policajca Kita Palmera 2017. godine. Tri meseca kasnije, trojica islamista uletela su kombijem u gomilu ljudi na Londonskom mostu pre nego što su nožem izbola kupce na Borou Marketu.
Tada su, kao deo međunarodne koalicije, britanske snage bombardovale teroriste Islamske države u Siriji i Iraku da se region oslobodi od takozvanog kalifata. Sukob je radikalizovao islamiste da počinu u ovim državama gnusne zločine.
Jeza će se proći niz kičme svih nas, celog Sveta, pred izgledom za novu eru ekstremizma.
Građanski rat u Siriji je takođe prouzrokovao da oko pet miliona ljudi pobegne iz zemlje, od kojih su mnogi krenuli u zapadnu Evropu.
Skoro smo nemoćni da sprečimo još jednu imigracionu krizu.
Situacija u Siriji je još složenija i opasnija nego ranije.
Motivisana mržnjom prema alavitskom sirijskom režimu, ova nova sunitska grupa, Hajat Tahrir Al Šam – izdanak Al Kaide – izgleda da je zauzela Alepo kao odskočnu dasku za svrgavanje Asada.
Turske snage bi mogle pasti iza njih, kao suniti koji mrze moćnu kurdsku manjinu koja se nalazi na sirijsko-turskoj granici.
Sve ove frakcije unutar Sirije su zbunjujuće i pobeda bilo koje strane će biti loša vest za Zapad i ceo Svet, ali imamo li snage i volje da stanemo između ovih besnih pasa?
Za sad otpor pruža Sirijska arapska armija uz pomoć Rusa i u sadejstvu sa kurdskim snagama. U međuvremenu se oglasio i predsednik Asad preko TV. Sve u svemu, kraj 2024. godine biće turbolentan.
A Asad u Siriji je za ceo Svet, najmanje loša opcija.