Povećanje vojne potrošnje
Ovaj pristup predstavlja deo šireg plana NATO-a da se značajno poveća vojna ulaganja, uključujući novu podelu: 3,5% BDP-a bi se odnosilo na ključne odbrambene troškove – plate, opremu, modernizaciju – dok bi preostalih 1,5% bilo rezervisano za širu kategoriju „odbrambeno relevantne“ potrošnje. Upravo u ovu drugu kategoriju planira se ubrajati sveže investicije u ukrajinsku vojsku i namensku industriju.
Unutar NATO-a vlada konsenzus da se samo nova sredstva – ona koja se tek izdvajaju – mogu računati kao „odbrambena potrošnja“. Donacije iz postojećih zaliha neće biti ponovo uračunate, jer je njihova vrednost već ulazila u prethodne vojne budžete prilikom nabavke. Međutim, narudžbine za popunu rezervi nakon donacija – biće deo osnovnog odbrambenog cilja od 3,5%.
Ulaganja u ukrajinsku industriju
Poseban naglasak stavlja se na prelazak sa donacija na direktna ulaganja u ukrajinsku industriju. Švedska je nedavno najavila da će ubuduće finansirati ukrajinske proizvođače naoružanja umesto da šalje sopstvenu opremu. Ovaj pristup, poznat kao „danski model“, dobija podršku i drugih članica, jer se smatra održivijim u dugoročnoj podršci Ukrajini.
Podaci NATO-a pokazuju da je tokom 2024. godine ukupno 50 milijardi evra potrošeno na vojnu pomoć Ukrajini, što je porast u odnosu na 40 milijardi evra iz 2023. Ovo ne uključuje humanitarnu pomoć i civilne projekte – kao što je održavanje energetske infrastrukture – koji ne ulaze u okvire novog sistema vojnog budžetiranja.
Zaključak
U kontekstu stalne pretnje sa istoka i strateškog značaja ishoda ukrajinskog fronta, članice NATO-a sve više vide podršku Ukrajini ne kao jednostavnu solidarnost, već kao konkretnu investiciju u sopstvenu bezbednost. Ova promena paradigme mogla bi uticati ne samo na finansijske planove alijanse, već i na tempo opremanja, proizvodnje i obnove vojno-industrijskih kapaciteta širom Evrope.