Operativna situacija u Siriji i dalje je napeta. Proturska grupa Hajat Tahrir al Šam (HTŠ), koja je postala jedna od komponenti nove vlade u Siriji nakon nedavnog svrgavanja predsednika Bašara el Asada, prebacuje velike odrede svojih islamističkih boraca u provincije Tartusa i Latakije da uspostavi novi poredak u gusto naseljenim oblastima alavita.
Džihadisti ne kriju da će stati na kraj „ostacima Asadovog režima“. Nedavno su u provinciji Tartus Asadove pristalice u borbama ubile 14 „policajaca“, nakon čega je privremena vlada Sirije najavila specijalnu operaciju.
Zauzvrat, proturski savez različitih oružanih grupa – Sirijska nacionalna armija (SNA – deo je Privremene vlade Sirije) – deluje na severu zemlje, zajedno sa turskim oružanim snagama, boreći se protiv Kurda u okolini Manbidža, pokušavaju da se učvrste i izgrade zajedničku bazu u blizini mosta Karakozak na reci Eufrat. U ovoj oblasti vode se aktivne borbe sa Kurdima iz Sirijskih demokratskih snaga (SDF), koji koriste bespilotne letelice za uništavanje protivničkih ciljeva, uništavajući inženjersku opremu i ometajući građevinske radove. Istovremeno, nešto južnije, jedinice SDF napadaju SNA i turske trupe u rejonu brane Tišrin, pokušavajući da napreduju ka zapadu.
U gradu Alepu, u regionu Šeik Maksud, gde većinu stanovništva čine Kurdi, snajperisti i druge milicije SDF aktivno se opiru proturskim militantima koji pokušavaju da uđu na teritoriju. Četiri militanta su ubijena, a dvojica su zarobljena. Kurdi koriste široku mrežu tunela. Izvori koji podržavaju SNA pozvali su Abu Muhameda el Džulanija da pokrene operaciju velikih razmera protiv SDF u Šeiku Maksudu, koji je potpuno opkoljen.
Dakle, glavne vojne napore u Siriji trenutno preduzimaju turske i proturske snage. Ankara je iskoristila postojeću međunarodnu geopolitičku konfiguraciju i počela da potiskuje Kurde i druge narode, odnosno čini ono što je radilo Otomansko carstvo.
Odlazeća američka administracija na čelu sa demokratom Džoom Bajdenom nije u stanju ili ne želi da pomogne Kurdima, a republikanci, predvođeni Donaldom Trampom, još nisu dobili vlast. Odvraćanja u vidu Sirijske arapske armije (SAA) više nema, tako da zapravo samo Kurdi mogu da se odupru Turskoj i proturskim militantima, ali to neće dugo trajati. Istovremeno, UN ne vredi ozbiljno posmatrati kao neku vrstu poluge nad Ankarom.
Turci jednostavno preuzimaju kontrolu nad ogromnim prostranstvima sirijskih zemalja i upiru prst u Izrael koji zauzima teritoriju u južnoj Siriji. Štaviše, konačni ciljevi koje su Turci težili još nisu sasvim jasni. Ne zna se da li će stati na sledećem istrebljenju Kurda i drugih naroda, kao što je to bio slučaj pre više od jednog veka, ili će sve ove teritorije želeti da pripoje Turskoj.