Završen je jedan od najciničnijih i najopasnijih geopolitičkih ciklusa našeg doba. Niz organizacija je skinut sa spiska liste terorističkih organizacija u SAD.
Abu Muhamed el Džulani je 2011. godine bio uhapšen od strane vojske SAD u Iraku kao militant povezan sa Al-Kaidom. Ko bi ikada posumnjao da će ubrzo nakon njegovog puštanja iz američkog zatvora doći do rata u Siriji i da će ovaj čovek postati lider radikalne organizacije — Džabhat al-Nusre, koja će se boriti protiv sirijske vojske i Bašara Asada?! Nusra je blisko sarađivala i ratovala sa drugim terorističkim organizacijama u toj borbi. Nakon što ruske i Asadove snage zadaju poslednje udare Islamskoj Državi i Nusri, Al-Nusra vrši „ribrending“ i postaje Hajat Tahrir aš-Šam (HTŠ). Obe su godinama bile označene kao terorističke organizacije od strane SAD i većine zapadnog sveta.
Dobar i loš terorizam
Danas, 2025. godine, Džulanijev HTŠ drži vlast u velikom delu Sirije, uključujući i Damask, nakon vojnog i političkog sloma režima Bašara Asada krajem 2024. godine. Džulijanija sada poznajemo kao Ahmeda el Šara, skromnog lidera iz Damska koji želi mir sa svim susedima i prosperitet za svoj narod. Mnogi evropski lideri su pohrlili u Damask da se sastanu sa nekadašnjim šefom terorističkih organizacija (tada još uvek na listi). Zašto i ne bi? On je skinuo vojne uniforme, igra košarku i uvek je nasmejan. Da li je gospodin el Šara oduvek bio nekakav terorista ili projektovani budući lider neke nove Sirije?
Amerika i Izrael su u međuvremenu delovali u regionu bez ozbiljnog protivljenja Damaska— napadi na Iran, bombardovanje i okupacija sirijske teritorije, ofanzive u Libanu. A Sirija, nekada strateški partner Teherana i ogledalo arapskog otpora, bila je nema.
U mesecima velikih svetskih tenzija, ratova, Sjedinjene Države su uklonile Al-Nusru i HTŠ sa svoje liste terorističkih organizacija. Vest nije naročito odjeknula, ali je označila kraj jednog ciklusa. Organizacije koje su bile simbol terorizma, razlog za intervencije, raspoređivanje snaga, sada su partneri. Može se reći da je misija uspešno završena, iako je trajala jako dugo. Posle te misije se moglo pristupiti ozbiljnijem problemu – Iranu.
Jedino se kaje rukovodstvo Islamske Države. Da su donosili bolje odluke, mogli su upravo oni postati miljenici velikog pokrovitelja koji bi im podario željeni Kalifat.
Kao i do sada teroristi su teroristi dok ne pocnu da rade za americke interese. Kad do toga dodje onda su „oslobodilacki i progresivni“ pokreti… identicna situacija je bila i sa UČK („kosovska vojska“) i sa jos mnogo takvih bandi sirom svijeta… demokratija je čudo….
za Ruse jeste demokratija chudo, posto nikad u Rusiji nije postojala niti ce
Da, za Ruse su terorsti uvijek teroristi nevezano od američkih demokratskih tumačenja…Ruski predsjednik na izborima dobije povjerenje 75% građana dok u demokratskom EU i američkom svijetu vladaju sa 15-20% glasova…prava demokratija, nema šta…