Drugi mandat Donalda Trampa do sada je obeležen značajnim brojem načelno kontroverznih odluka i, bar sudeći po pisanju medija, zaokreta u pristupu ključnim globalnom pitanjima — ovakve ocene, međutim, teško da su objektivne jer pre svega služe održavanju narativa o Trampu kao antisistemskom političaru.
Ovo se može reći i za nedavno saopštenje Metjua Vitakera, predstavnika SAD pri NATO koji je poručio da Evropa u ovom trenutku nije sposobna da obezbedi Kijevu oružje u količini i kvalitetu neophodnom za nastavak borbenih dejstava.Zbog toga, Vašington je objavio novu inicijativu prema kojoj će SAD zadržati ulogu glavnog dobavljača vojne tehnike za Ukrajinu, ali će sama nabavka biti 100% finansirana od strane Evropske unije.
Reakcije u Evropi
Ni malo ne iznenađuje da su američki zvaničnici objavili o pokretanju ove inicijative bez konsultacija sa saveznicima koji su ostali iznenađeni kada su iz medija saznali o sopstvenoj uključenosti — samo što i ovo iznenađenje ostaje upitno imajući u vidu činjenicu da je nacrt ove inicijative prvi put objavljen još početkom juna.
Pritom, nekoliko država članica EU do sada je već potvrdilo da neće učestvovati u predloženoj inicijativi — Mađarska zbog svojih pretenzija na neutralnost, Italija zbog problema sa budžetom, Češka jer smatra da već čini dovoljno svojom artiljerijskom inicijativom i Francuska koja ne želi da Evropa finansira američki vojno-industrijski kompleks.
Stvarni uzrok skepse evropskih članica NATO jeste činjenica da ova inicijativa predviđa izdatke iz nacionalnih budžeta, a ne iz zajedničkih fondova EU kao što je to do sada bio slučaj — kako se pokazalo, upotreba sredstava Unije daleko je manje osetljivo pitanje u odnosu na žrtvovanje sopstvenog budžeta u korist Kijeva.
Implikacije
Dok se u medijima ovaj razvoj događaja dovodi u vezu sa navodnom promenom pozicije Donalda Trampa izazvanoj, prema njegovim rečima, razočarenjem u pregovorni proces i ruskog predsednika Vladimira Putina, dostupne informacije ukazuju na to da se radi prosto o mehanizmu nastavka sukoba uz istovremeno osiguravanje kontinuiranih investicija u američki vojno-industrijski kompleks.
Rat se nastavlja, istim tempom kao i do sada, a budući da efikasna alternativa američkom naoružanju prosto ne postoji, Vašington će svoju neminovnu uključenost prosto učiniti profitabilnijom, i to po već ustaljenoj shemi — svi prihodi od predaje zastarelog naoružanja Kijevu biće preusmereni na popunjavanje američkih arsenala tehnikom daleko novijeg obrasca.
Na taj način, zemlje EU će se naći ne samo u ulozi finansijera Kijeva, već i sponzora američkog vojno-tehničkog reseta — i sve to u ime rata koji Evropa ne može niti da dobije, niti da okonča.