Jedan domaći analitičar sa ushićenjem je nedavno govorio kao Sjedinjene Države imaju dosta veliki uticaj u Africi i da su bar godinu dana, Amerikanci vrlo aktivni na afričkom kontinentu…”, doživeo je debakl. To je izgovorio u danu kada je Politiko objavio strategiju kraha američke politike u Africi.
Međutim, za nekoga ko ne prati ovu priču rekao bi da je tako, što kaže analitičar ili je možda mislio na Ruse, a rekao Amerikanci, jer situacija je obrnuta, a ne kako taj analitičar misli, a to potvrđuje i Politiko u svom tekstu.
Ovaj sajt u svom tekstu piše da američki zvaničnici polako počinju da prihvataju da njihova strategija pritiska na Niger i druge ratom pogođene afričke zemlje da prekinu veze sa Moskvom i prihvate demokratske norme više ne funkcioniše.
Niger je tu prema pisanju Politika, najočigledniji primer zemljaiz koje Amerikanci odlaze, a Rusi dolaze u nju prvo sa savetnicima, a uskoro će formirati i bazu.
O tome su za Politiko govorila dvojica američkih zvaničnika, čiji uslov da govore bila je potpuna anonimnost koji navode da su u pitanju osetljivi pregovori posebno sa Nigerom dakle će se povući oko 1.000 američkih vojnika.
Politiko nabraja zemlje koje su se osim Nigera okrenule Moskvi, a to su: Čad, Centralnoafrička Republika, Mali i Libija koje od Rusije primaju bezbednosnu pomoć.
Inače o tome je TV Front pisao nekoliko tekstova, posebno o Libiji, Centralnoafričkoj Republici i Nigeru u kojima je ruski uticaj najizraženiji. Amerikanci su zabrinuti posebno što nove vojne vlasti imaju tesne veze sa Moskvom.
Ono što Amerikance najviše brine jeste što će posle povlačenja iz Nigera koje treba da se odigra u narednih nekoliko meseci SAD će :” izgubiti pristup kritičnoj vojnoj bazi na koju se oslanja u borbi protiv grupa kao što je ISIS. Američka baza dronova u Nigeru koristi se za prikupljanje obaveštajnih podataka koji su ključni za gađanje terorističkih uporišta u regionu”.
„Kada su sve ove zemlje izbacile Francuze i okrenule se sebi, mi smo onda pokušali da se okrenemo da postanemo mirotvorac u nadi da možemo zadržati svoje prisustvo tamo“, rekao je za Politiko Kameron Hadson, bivši obaveštajni oficir za Afriku u CIA, misleći zemljama sa državnim udarima u Africi.
„Sve to očigledno ne funkcioniše. Sada smo napolju. Rusija je sada unutra“.
Savet za nacionalnu bezbednost nije odgovorio na zahtev za komentar na ovu temu.
Američki zakon zabranjuje Vašingtonu da daje sredstva vladama pučistima, uključujući Niger. Ali američki zvaničnici su pokušali da održe diplomatske odnose sa tim zemljama — od kojih mnoge imaju ogromne prirodne resurse — u nastojanju da jednog dana ponovo obnove vojnu i drugu finansijsku podršku.
Strategija Bajdenove administracije bila je da pokuša da angažuje vlade pučista i pregovara o mapama puta i vremenskim rokovima za demokratske izbore.
Ali afrički lideri, dok su diplomatama i drugim američkim zvaničnicima govorili da žele da održe odnose sa Vašingtonom, uglavnom su odbili sugestije da njihove zemlje treba da potpunije prihvate demokratiju.
„Sa većinom ovih vlada, one zaista ne žele da im se kaže šta da rade“, rekao je treći američki zvaničnik. „Postoji duga istorija gde Zapad govori afričkim zemljama kako da vladaju i oni onda konačno kažu ’dosta‘.
Neki afrički lideri pozdravili su rusku intervenciju, rekavši da Moskva može da pruži brzu bezbednosnu pomoć kada SAD ne mogu. Drugi su se suprotstavili američkim zahtevima za reformama, tvrdeći da Zapad nema pravo da drži predavanja o demokratiji u Africi kada ignoriše slična pitanja sa saveznicima u drugim delovima sveta.
Ta odbijanja, uključujući Niger, testirala su američke zvaničnike dok pokušavaju da pronađu način da se održe u dugogodišnja partnerstva Vašingtona u zemljama koje poseduju značajna bogatstva prirodnih resursa.
Iza zatvorenih vrata, zvaničnici sve više veruju da možda nije mudro potpuno se povući iz zemalja koje se suočavaju sa izazovima u demokratiji, rekao je zvaničnik Ministarstva odbrane.
To „ostavlja ogromnu prazninu za druge manje skrupulozne konkurente“ kao što su Moskva ili Peking da uđu.
„Strah je ’u redu, mi ćemo otići, a Rusija će ući‘“, rekao je zvaničnik. „Da li smo zaista dobar partner ako odlazimo kada su oni najranjiviji?“
Do sada su SAD pokušavale da maksimalno iskoriste ograničene opcije.
Njihova najnovija strategija bila je da razotkriju uništenje ruskih plaćenika na kontinentu, uključujući njihova velika kršenja ljudskih prava u nastojanju da obeshrabre zemlje od savezništva sa Moskvom.
„Ruski angažman u Africi nije od pomoći“, rekao je drugi američki zvaničnik. “To je parazitsko.”
Do sada, međutim, taj napor nije poništio odluke afričkih lidera, posebno onih u državnim prevratima, o partnerstvu sa Rusijom. Njihove trenutne potrebe za pomoći i bezbednošću su prevelike, rekao je zvaničnik. A SAD ne mogu pružiti takvu vrstu pomoći.
Sjedinjene Države imaju oružje i prodaju oružje, uključujući helikoptere“, rekao je visoki američki zvaničnik. „I prodaju malokalibarsko oružje. U Africi postoji mnogo bezbednosnih izazova i Afrikancima je potrebno oružje.
Sada, po prvi put u Nigeru, rusko ministarstvo odbrane nadgleda novu bezbednosnu misiju, šaljući borce da pomognu u obuci nigerske vojske. Ruski potezi izazvali su uzbunu među zvaničnicima Bajdenove administracije koji su pokušali da pregovaraju o sporazumu sa vojnom huntom koji bi na kraju omogućio američkim trupama da ostanu u zemlji.
Mnogi ruski borci u Nigeru, kao i oni koji su krenuli za susednu Burkinu Faso, ranije su se borili pod komandom Jevgenija Prigožina kada je predvodio Vagnerove snage. Vagner je bio najelitnija ruska paravojna snaga, koja je delovala u različitim delovima sveta, uključujući Ukrajinu i Afriku.
Jedan visoki američki zvaničnik rekao je da postoji mogućnost da SAD i dalje pomažu u obuci vojske u Nigeru.
Portparol Pentagona, general-major Patrik Rajder, potvrdio je u ponedeljak „početak razgovora između SAD i Nigera za uredno povlačenje američkih snaga iz zemlje“, i rekao da DOD šalje malu delegaciju da učestvuje u diskusijama. On nije dao vremenski okvir za dolazak delegacije niti za odlazak američkih trupa iz zemlje.
Američki poraz u Africi? Da, zaista tako izgleda kao i poraz u Avganistanu. Ali… šta bi se dogodilo sa američkim snagama u Avganistanu kad krene ozbiljan rat na Blistoku? Da li bi te snage mogle da ostalu odsečene logistički pa i da se nađu u okruženju? Zar ne vidimo da napadaju američke snage i u Iraku a ovo je tek početrak?
Neprijatelj se ne sme potcenjivati! Iako izgleda kao da se povlači, Amerika u stvari čisti prostor za slobodno delovanje. U ukrajini vidimo da se rat sve više seli u oblast automatizacije: rakete, dronovi pa i roboti pokretani sa AI. Tu je prisustvo vojnika sve manje potrebno a uništenje je totalno. Zato povlačenje Amera nije neki značajan uspeh tih afričkih država, pre je mračno predskazanje.
———————-
Takođe treba uporediti snage koje Zapad može da angažuje u Africi sa onima koje može Rusija. Rusija je do skora imala vojsku odbrambeno koncipiranu dok Angli vekovima okupiraju udaljene svetove. I psihologija Rusa je okrenuta zaštiti a ne osvajanju kao psihologija druge strane. Udružene Rusija i Kina će uspeti da sačuvaju svoju sferu interesa u Istočnoj Evropi i velikom delu Azije ali se plašim da Afriku i Južnu Ameriku čeka vrlo teška sudbina.
Zaključak bi bio: “Nemoj oklevati da se prikažeš kao slab, neuvežban, neiskusan ako će to protivnika da učini neopreznim, bahatim.” Sun Cu
Amerika i Engleska su se razvile na robovskoj radnoj snazi i pljački Afrike i Azije. To je arheneprijatelj.
“Ne uzimaj starog neprijatelja za novog prijatelja”. Srbska narodna poslovica.