Francuska polako tone u sve veći haos. Demonstracije uprkos jakim snagama policije se ne stištavaju nego beleže čak i širenje na susedne zemlje poput Belgije i Švajcarske gde je bilo paljenja vozila i pokušaja pljački prodavnica. Na ulicama većih francuskih gradova se čuje i pucnjava između policije i kriminalih bandi koje imaju solidan arsenal.
Dok svet s pažnjom gleda dešavanja u Francuskoj i da li će to stati i na koji način, mnogi se pitaju šta je sa nuklearnim arsenalom Francuske. Naravno on je u sigurnim rukama i dobro obezbeđen iako vojska još uvek nije angažovana na suzbijanju nereda.
Uprkos haosu, nukelarni arsenal je dobro zaštićen, ali je pravi trenutak upoznati se sa čim to Francuska raspolaže.
Prema podacima Stokholmskog Instituta za mirovna istraživanja SIPRI Francuska raspolaže sa 290 nuklearnih bojevih glava od čega najveći broj otpada na mornaričku kompnentu.
Francuska se smatra izvornom nuklearnom silom, koja je svoje strateške snage oblokivala bila sve do 1999 godine kada je održavala takozvanu stratešku trijadu koju su činile podmornice na nuklearni pogon, eskadrile borbenih aviona i strateške kopnene snage.
Govorilo se da je jačina franuskog nuklearnog arsenala odmah iz SAD i Sovjetskog Saveza. Naravno to više nije tačno jer na tećem mestu Francusku je pretekla Kina koja ima 410 nuklearnih bojevih glava.
Kraj Hladnog rata uticao je i da Francuska redefiniše svoje nukelarne snage, pa je tako najpre ukinuta kopnena komponenta stratške trijade, avio kompnenta je izgubila svoju stratešku ulogu, ali je zadržala taktičku i faktički Francuska je ostala samo na jednoj celovitoj bivšoj strateškoj trijadi, a to je Ratna mornarica, a avio kompnenta se vratila poptuno u život od pre par godina kada su organizovane i vojne vežbe na temu upotrebe taktičkog nuklearnog oružja.
Kopnena deo francuske nuklearne trijade
Kopnena komponenta strateške nuklearne trijade je bila samostalni deo tri elementa, koja je pod kontrolom snaga strateške avijacije FAS (Forces Aeriennes Strategique). Ona je bila zasnovana unutarcelinskim dovstepenim balističkim raketama IRBM (Intermediate Range Balistic Missiles) S-3 koje su dužine 13,8 m, prečnika 1,5 m, a masa prilikom lansiranja je 25.800 kg. Raketa može da nosi jednu nuklearnu bojevu glavu jačine 1,2 megatone. Ove rakete smeštene su u raketne silose koji se nalaze na Plateau d Albion. Ove rakete su kasnije uništene, a nuklearni materijal iz njih recikliran. Sličnu sudbinu doživele su i jednice kopnene vojske koje su bile naoružane sa samohodnim raketnim sistemima kratkog dometa, odnosno taktičkim nuklearnim oružjem zvanim Pluton i Hadeas.
Druga nuklearna komponenta francuske strateške trijade su Okeanske strateške snage, poznate i pod skraćenicom FOST (Force Oceanique Strategique). Ove strateške snage se smatraju jedinim kredibilnim elementom rancuskih nuklearnih snaga. Kičma ovih snaga su četiri nuklearne podmornice klase Le Triomphant nosači nuklearnih balističkih raketa što omogućava na moru element strateškog nuklearnog odvraćanja. Glavno naoružanje predstavljaju rakete M-45 i M-51.
Francuska u sastavu svog ratnog vazduhoplovstva raspolaže sa tri operativne eskadrile sa 60 aviona Miraž 2000N i jedan operativna eskadrila iz sastava mornariče avijacije. Ove eskadrile namenjene su taktičkim zadacima, koje deluje sa jedinog operativnog nosača aviona Šarl De Gol R91. Kada su iz operativne upotrebe bili sklonjeni Miraž IV 1996, njihove zadatke preuzeo je Miraž 2000N. Svi oni koriste rakete vazduh-zemlja ASMP i ASMP-A srednjeg dometa sa nukelarnom bojevom glavom TN81. Mornarički avioni Rafal M preuzeli su taktičke nuklearne zadatke u okviru mornarice verzije B i C, a kasnije su preuzeli i ostale verzije Rafala kompletne zadatke.