Andrej Mlakar
Ruski predsednik Vladimir Putin naredio je prvi put od kada su suspoendovani svi sporazumi o ograničenju testiranja i upotrebe taktičkog nuklearnog oružja naredio je vojne vežbe.
Fokus vojne vežbe u korištenju taktičkog nuklearnog oružja korz gravitacione avionske bombe i taktičke balističke rakete je napad na koncetraciju trupa, prodor u dubinu neprijateljske teritorije.
Od 2023. Rusija je svoje nuklearno oružje rasporedila na teritoriji Belorusije i toj zemlji stavila na raspolaganje svoj nuklearni arsenal. Rusija je takođe obučila beloruske trupe pre svega strateške raketne snage i taktičku jurišnu avijaciju za upotrebu nuklearnog oružja.
Izbor Belorusije nije bio sasvim slučajan jer Belorusija za Rusiju predstavlja zapadna vrata prema Moskvi, ali i blizina Varšave poljske prestonice figurira i time taj grad stavlja pod dvostruki raketni udar. Moskva se prvo odlučila da Iskanderima snabde jednice u eksklavi Kalinjingrad uklještenoj između Baltičkog mora, Poljske i Litvanije, koju od Belorusije razdvaja koridor u dužini od 100 km Suvalki, koji u NATO planovima, ali i ruskim figurira kao koridor i „vrata Baltika“, jer ko njega zatvori kontrlisanje tri baltičke države Litvaniju, Letoniju i Estoniju.
Ali, vratimo se Belorusiji. Gledajući sa vojnog stanovišta Moskva sa Minskom ima sporazum o zajeničkoj zaštiti zapadnih granica, a u okviru tog sporazuma Rusija ima pravo u slučaju ugorženosti da bilo koje oružje pa i nuklearno u slučaju pretnji od napada da prebaci u Belorusiju, naravno uz saglasnost Minska, a s obzirom da su dva puta Lukašenku spasli život to i nije neki problem.
Instaliranjem taktičkih balističkih raketa Iskander u verziji M ta zemlja postaje glavni bastion i prepreka realizaciji širenja NATO alijanse u dubinu ruske interesne zone na potezu od Baltika do Crnog Mora kao i dela centralne Evrope, a sa potencijalnim zauzimanjem Ukrajine rusija stvara tampon zonu prodora alijanse u rusku teritoriju.
Inače ruske vojne instalacije u Belorusiji nisu nikakva novina. Postoje odavno: radio-lokaciona stanica za upravljanje nuklearnim podmornicama Severne flote u gradu Vilenajki i radarska stranica za rano upozoravanje i oktrivanje u sklopu antibalističke i raketne zaštite sa radarom Volga dometa više od 2.000 km u mestu Baranoviči smeštena u beloruskim močvarama. Za korištenje ovih baza Rusija ne plaća Minsku nikakvu novčanu nadoknadu (zamena za otpisane kredite). Za obe radarsko-komunikacione stanice ne važe nikakve kontrole i ograničenja.
Treća baza koja je od početka rata u Ukrajini dobila na značaju je Magulišči inače komandno mesto PVO Belorusije. U toj bazi raspoređeni su borbeni avioni nosači hiperzvučnih raketa H-47 Kinžal i avioni za rano radarsko otkrivanje A-50U. Tu dolazi i baza Lide u koju će stiči jurišnici Su-25 i Su-24 koji će moći da nose taktičko nuklearno naoružanje.
Onomad davno je ruski načelinik generalštaba general Jurij Balujevski je onomad govorio da je to stvar političara, a ne vojnika.
Beloruski nukelarni arsenal osim raketnog dela čini i jurišna avijacija.
Belorusija u svom naoružanju ima 67 jurišnika SU-25 . Za sad nije ponato koliko letelica je ospobljeno za nošenje taktičkog nuklearnog naoružanja.U pitanju taktička nukelarna bomba iz porodice ODAB-500 koju inače nose jurišnici Su-25 još od sovjetskog vremena, koje se pričvršćuju direktno na nosač BD3-25. U zavisnosti od toga kao se programira nišansko-oružani sistem nuklearne bombe sa SU-25 mogu se odbacivati po jedna ili više njih.