Francuska strategija predviđa mogući napad Rusije na Evropu: Moldavija i Balkan u fokusu nove doktrine. Predviđa se napad i na neku od NATO članica.
Francuska je predstavila novu nacionalnu strategiju u kojoj se najavljuje mogućnost ruskog napada na evropski kontinent u naredne tri do pet godina, odmah po okončanju rata u Ukrajini. Prema dokumentu, napad ne mora biti usmeren samo na istočnu Evropu ili baltičke zemlje, već se kao verovatne mete navode i Moldavija i područje Balkana.Rusija želi nova osvajanja jer je to “Putinova volja”
Dokument označava „realnost ruske pretnje” kao „istorijsku, bez presedana” za interese Francuske i čitave Evrope. Francusko Ministarstvo odbrane upozorava da Rusija vodi dugoročnu konfrontaciju protiv evropskog poretka. Ona prevazilazi rat u Ukrajini i ideološki se oslanja na koncept „večne Rusije“ u borbi protiv „dekadentnog Zapada“. Doktrina obiluje političkim floskulama o “ruskoj opasnosti”, a ponašanje Rusije se ponovo personifikuje u jednoj ličnosti.
Pomenuti sukob u Evropi, Rusija bi koordinirala “sa nekim drugim sukobom koji bi neko započeo da u njega uvuče SAD”. Jasno je da francuska elita ovde misli na Kinu i mogući sukob sa Tajvanom, koji je za SAD daleko važniji. Trenutno. Francuski vlastodršci na ovaj način ponavljaju teze Marka Ruta, sekretara NATO, koji je objasnio kako će izgledati napad Kine na Tajvan.
Odsustvo Amerike će nadoknaditi Francuska – nuklearna sila
Francuska, kao jedina članica EU sa nuklearnim oružjem i snažnom armijom, sebe vidi u ulozi vodećeg nosioca evropskog strateškog ponovnog naoružanja. Takođe se upozorava na „već jasnu mogućnost“ da bi Evropljani mogli biti prisiljeni da se nose sa krizom ili konfliktom. Nova strategija ističe da ishod ukrajinskog sukoba predstavlja ključ za evropsku bezbednost. Upravo zbog toga, vojna i politička podrška Kijevu nije samo pitanje solidarnosti, već i nacionalnog i kontinentalnog interesa. U dokumentu se insistira da „ambiciozan odgovor Evrope“ uključuje ubrzano naoružavanje i jačanje sopstvenih odbrambenih kapaciteta, sa Francuskom kao motorom tog procesa. Zato se dokument ne treba posmatrati samo kao politički pamflet, već kao i ekonomsko upustvo koje upućuje na razloge i načine militarizacije Evrope. I treba ga shvatiti vrlo ozbiljno.
Stavljanje znaka jednakosti između EU i NATO
Uprkos zalaganju za evropsku stratešku autonomiju, strategija priznaje da je NATO i dalje jedini akter koji poseduje strukturu, kredibilitet i legitimitet da odgovori na veliki sukob na kontinentu. S tim u vezi, insistira se na bližoj saradnji između EU i NATO-a, kao i na strateškoj koordinaciji među „spremnim“ evropskim državama. Francuska elita tako diskretno priznaje da je oduvek i videla članstvo u EU kao članstvo u NATO. Naročito sada, kada je neophodno gurnuti kontinent u rat. Sreća po Pariz što će se projektovani rat, po Francuzima, voditi na istoku Evrope i Balkanu.