Indonezija, Maroko, Kazahstan, tzv. Kosovo* i Albanija najavili su učešće u novoformiranoj Međunarodnoj stabilizacionoj snazi (ISF) za Gazu, saopšteno je tokom sastanka takozvanog „Odbora za mir“ u Vašingtonu.
Prema rečima američkog generala Džasper Džefers, pojedine države su već potvrdile konkretne kontingente, dok je Indonezija prihvatila i ulogu zamenika komandanta misije.
Uloga Kosova* i pitanje međunarodnog statusa
Posebnu pažnju izaziva učešće tzv. Kosova*, čiji međunarodnopravni status ostaje spor i koje nije članica Ujedinjenih nacija. Postavlja se pitanje kako entitet koji nije priznat kao država od strane UN može učestvovati u misiji koja se predstavlja kao međunarodna stabilizaciona operacija.
Iako formalno nije reč o klasičnoj misiji pod okriljem UN, već o inicijativi predvođenoj SAD, uključivanje nepriznatih ili delimično priznatih subjekata otvara pravna i politička pitanja legitimiteta, komandne strukture i odgovornosti.
U praksi, ovakvo učešće može predstavljati pokušaj dodatne međunarodne afirmacije kroz bezbednosne angažmane van klasičnih institucionalnih okvira.
Šira geopolitička dimenzija
Najavljeno učešće više manjih država u stabilizacionoj misiji u Gazi može se tumačiti i kao testiranje modela budućih koalicionih operacija koje bi predvodile SAD, van formalnih struktura poput UN.
Takve misije, pod vođstvom Vašingtona, omogućavaju fleksibilnije političke i vojne aranžmane, ali istovremeno relativizuju klasični sistem kolektivne bezbednosti.
U tom kontekstu, postavlja se i pitanje da li je ovo potencijalna priprema za šire regionalne ili čak globalne borbene angažmane u budućnosti.
Kosovo* kao rasadnik za borbene operacije
Ukoliko se učešće tzv. Kosova* u ovoj misiji posmatra u širem okviru, dobijamo novu dimenziju u procesu ubrzanog opremanja i naoružavanja bezbednosnih struktura u južnoj srpskoj pokrajini. SAD na ovaj način dobijaju „rasadnik“ mladih boraca, prethodno naoružanih i obučenih u okviru „KBS“ (Kosovske bezbednosne snage). Time postaje znatno jasnije čemu organizovanje ovakvog entiteta na ovom prostoru, koji će bespogovorno izvršavati svaki zadatak koji regularne trupe SAD žele da zaobiđu.
Angažovanje u inostranim misijama pod vođstvom SAD može poslužiti kao mehanizam za sticanje operativnog iskustva, interoperabilnosti i legitimisanje bezbednosnih snaga kroz učešće u realnim bezbednosnim operacijama.
Istovremeno, kritičari ukazuju da bi ovakvi angažmani mogli značiti i eksploataciju ljudstva manjih partnera u potencijalno rizičnim misijama, čime bi lokalne bezbednosne strukture postajale instrument širih geopolitičkih strategija.
Regionalne reakcije i budući tok
Dok Indonezija naglašava da njen mandat ima isključivo humanitarni karakter, a druge države ističu policijsku i stabilizacionu ulogu, ostaje nejasno kako će se misija pozicionirati u kompleksnom bezbednosnom okruženju Gaze.
Formiranje ISF-a predstavlja novi model bezbednosnog angažovanja, koji kombinuje političku inicijativu SAD sa koalicionim pristupom. Uključivanje Kosova u takav format otvara šira pitanja legitimiteta, pravnog okvira i budućeg usmeravanja regionalnih bezbednosnih kapaciteta.