Zapad gura NATO dublje ka ruskim granicama. Raspoređuju se stalne trupe u Finskoj. I Island u stroju, premda zvanično nema vojsku.
U sklopu inicijative „Isturene kopnene snage“ (Forward Land Forces – FLF), čak šest država učestvuje u raspoređivanju trupa unutar Finske. Švedska šalje pešadijske bataljone obučene za arktičke uslove i jedinice za elektronsko ratovanje. Velika Britanija doprinosi sa svojim Kraljevskim mornaričkim komandosima i vazdušnom podrškom. Francuska u akciju šalje 27. brdsku pešadijsku brigadu, poznatu kao „Alpski kočari“. Norveška i Danska dodaju arktičke izviđačke jedinice, logistiku i protivvazdušnu odbranu. Međutim, posebno zapaženo prisustvo dolazi iz – Islanda.Island, članica NATO koja nema vojsku
Island, zemlja bez stalne vojske i sa manje od 400.000 stanovnika, zvanično se priključuje ovoj strukturi. Iako je njen doprinos na papiru simboličan i sveden na političku podršku, u praksi to ukazuje na nešto drugo: spremnost da se čak i teritorija koja je dosad bila demilitarizovana polako uvede u novu arhitekturu NATO-a. Činjenica je da je i Finska do skora decenijama bila neutralna, ( kao i Švedska – vekovima ). Sa snažnom ekonomijom i važnom strateškom pozicijom u severnom Atlantiku, Island bi u narednim godinama mogao postati još jedna tačka za trajno vojno prisustvo Alijanse. On je tokom drugog svetskog rata bio okupiran od strane SAD ( tada bio u uniji sa Danskom koju su okupirali nacisti). Možda Island ( kao i Grenland ) čeka ponavljanje istorije.
U onome što se sve jasnije profiliše kao sistematsko vojno guranje ka ruskim granicama, NATO je 25. juna zvanično dobio dozvolu za raspoređivanje svojih kopnenih snaga na teritoriji Finske. Zemlja koja je donedavno bila sinonim za vojnu neutralnost sada postaje novi oslonac za operacije Alijanse, i to ne bilo gde — već direktno na pragu Ruske Federacije.
Finska dobija ulogu NATO predstraže
Geografski, nove baze su pozicionirane na ključnim mestima. Glavna baza u Rovaniemiju nalazi se svega 100 km od ruske granice, dok Sodankila služi kao poligon za obuku i logistički čvor. U Mikeliju je smešteno sedište NATO kopnenih snaga, kroz koje će se vršiti koordinacija sa baltičkim jedinicama.
Ruske vlasti ovaj potez s pravom doživljavaju kao provokaciju. Dok NATO govori o „odvraćanju“, na terenu se vidi jasno guranje fronta sve bliže ruskim strateškim pozicijama u Murmansku i pretenzijama na Kareliju.
Potpuna operativna spremnost ovih snaga očekuje se do 2026. godine. Do tada, Finska će postati NATO čvorište u ruskom susedstvu — i nova tačka pritiska. Guranje Islanda u sve agresivnije širenje NATO na severu nije slučajno. Čak ni angažovanje zemalja bez armije ne izgleda više kao puka simbolika, već kao nagoveštaj dublje militarizacije nekada neutralnih teritorija. O ovoj temi ćemo se baviti dosta u budućnosti.