Primirje posle kratkog, ali intenzivnog rata: Iran i Izrael obustavili udare. Na pitanje – ko je pobednik – najčešće se čuje odgovor da je Izraelu odgovaralo okončanje rata, nakon što je proglasio da je ispunio svoje ciljeve.
Posle dvanaest dana žestokih sukoba, od 13. do 24. juna, Iran i Izrael su zvanično obustavili međusobne napade. Iranski Vrhovni savet za nacionalnu bezbednost proglasio je pobedu, tvrdeći da je Izrael u jednostranoj odluci morao da prekine ofanzivu, što je, kako kažu, rezultat „odlučnog odgovora“ Teherana.Ipak, stvarni bilans rata ostaje kontroverzan i nejasan. Prema dostupnim podacima i procenama analitičara, Iran je tokom sukoba izgubio značajan broj PVO sistema i lansirnih sistema balističkih raketa, a neki nuklearni objekti u Isfahanu, Bušeru i Fordovu navodno su teško oštećeni tokom vazdušnih udara Izraela i SAD. Ipak, vrlo je izvestno da ovo nije kraj nuklearnog program Irana. Gradovi poput Teherana, Tabriza, Širaza i Isfahana takođe su pretrpeli ograničena, ali vidljiva razaranja, posebno vojne infrastrukture. Najteži poraz Irana jeste gubitak ljudi, i to visokih vojnih zvaničnika i naučnika. To su gubici koji ne mogu da se nadoknade.
S druge strane, Izrael je takođe bio na udaru: iranski projektili i dronovi pogodili su civilne objekte i energetske u Haifi i Tel Avivu, ali zbog strogih zabrana snimanja, nema zvaničnih informacija o eventualnim gubicima na vojnim objektima, uključujući čuvenu vazdušnu bazu u pustinji Negev. Prema procenama, rat nije bio održiv za Izrael na duže staze, pa je postizanje primirja bio strateški cilj – i postignut je.
Iako se može reći da je Iran iz konflikta izašao oslabljen, naročito u tehnološkom i odbrambenom smislu, Teheran insistira na narativu pobede. Izrael je, sa druge strane, dobio ono što mu je bilo najvažnije — brz završetak rata bez uvlačenja u dugotrajnu eskalaciju sa širokim frontom.
Obe strane ostaju u stanju povišene borbene gotovosti, a trajnost primirja ostaje neizvesna, dok se Donald Tramp nada Nobelovoj nagradi za mir.