Jedna od večnih geopolitičkih tema „Evroazijskog balkana“ pored Ukrajine i centralno azijskih država je odnos Jermena i Azerbejdžanaca koji su u septembru i okotobru 2020 vorili krvav i žestoki rat, koji je završio pobedom Azerbejdžana i napuštanjem dela teritorije Nagorno Karabaha. Tinjajući sukobi oki su se pretvarali u okršaje nastavili su se 2021, ali i u 2022. godini.
Istorijat sukoba Jermena i Azerbejdžanaca je znato duži izapočeo je krajem 1980 tih u osvit raspada Sovjetskog Saveza oko regiona Nagorno-Karabaha (NK), ili kako ga Jermeni zovu Republike Arcah, koji je bio deo Persijskog i Rimskog carstva, dva halifata Abasidskog i Omajedskog, Jermenije, Seldžučke države, Ilkanata, ruskog carstva i Sovjetskog Saveza. Arch je bio deo kraljevine Jermenije gde je u 16 veku postojalo pet jermenskih kneževina koje su predstavljale poslednji vid jermenske državnosti pre konačnog pada pod tuđinsku vlast.
Trvenja i konflikiti između Jermena i Azerbejdžanaca počeli su posle stvaranje Sovjetskog Saveza , gde je Arcah odnosno Nagorno-Karabah koji je bio naseljen većinom Jermenima 1923. dobio status autonomne oblasti u sastavu Azerbejdžanske Sovjetske Republike , sa čime je bio odvojen od matice Jermenije.
Decenije su prošle u miru i saradnji dva naroda koji su zajednički delili dobro i zlo sovjetske vlasti, a 1988. usledio je preokret, kada je tamošnje lokalno stanovništvo zatražilo da je vreme da se vrate pod maticu Jermeniju.
Usledio je konflikt i sukob dve države unutar SSSR-a. Tome se protivila Moskva, a ne samo Baku. Tenzije je smirivala Sovjetska vojska, a eksplozija koja je dovela do krvavog rata na Kavkazu dogodila se 1991. posle sticanja nezavisnosti države.
Jermensko stanovništvo na Nagornom Karabahu proglašavaju samostalnost i traže prisajedinjenje Jermeniji, što dovodi do rata i sukoba dve države, gde su Jermeni vojnički bolje opremljeni i spremiji sve do 1993. naneli ozbiljni vojni poraz Azerbejdžanu.
Bilans rata bio je 30.000 žrtava na obe strane i desetine hiljada raseljneih.
Azerbejdžanci koji su poraženi morali su da napuste Nagorbno Karabah i odu u izgnastvo u Azerbejdžan.
Naime, te 1993. Jermeni su okupirali 20 posto teritorije koja se nalazi uz granicu Nagorno-Karabaha, a koja, po važećem međunarodnom pravu, pripada Azerbejdžanu.
Rusija naredne 1994. pokreće mirovne pregovore i sukob dve zemlje postaje zamrznut i pod nepsrestanim tenzijama, koje su eksplodirale, po prvi put na proleće 2016. sa žrtvama na obe strane i krajem septemebra 2021 dolazi do novog rata koji je trajao šest nedelja i u kome je azerbejdžanska vojska bukvalno flotom dronova razbila jermensku vojsku.
Lideri Rusije, Jermenije i Azerbejdžana potpisali su 9. novembra 2020. zajedničku izjavu o prekidu rata u Karabahu i obavezale se na prekid vatre od 10. novembra po moskovskom vremenu, da Azerbejdžan i Jermenija ostaju na trenutnim položajima, da će obe strane razmeniti ratne zarobljenike, kao i da se rasporedi ruski mirvoni kontingen od 1.960 vojnika sa lakim naoružanjem, 90 oklopnih i 380 drugih vozila.
Mirovnjaci su se raspoređivali paraleno sa povlačenjem jermenske vojske. Ruski kontingent treba da ostane u Nagorno-Karabahu narednih pet godina, a formiran je centar za nadgledanje poštovanja prekida vatre.