NATO će od 16. do 27. juna 2025. godine održati velike vazdušne manevre u Finskoj, pod nazivom Atlantic Trident 25, prvi put na teritoriji nove članice Alijanse. U vežbama će učestvovati vazduhoplovne snage Finske, Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske, uz uključivanje više od 40 aviona i oko hiljadu pripadnika vojnog osoblja.
Iako NATO predstavlja ove vežbe kao isključivo odbrambene i usmerene na “poboljšanje sadejstva” i “zajedničku bezbednost”, realnost je da će borbeni avioni pete generacije – poput F-35A Lightning II – leteti u neposrednoj blizini ruske granice. Uz njih će biti i F-15E Strike Eagle, Rafale, Typhoon, kao i avaksi E-3F AWACS i tankeri KC-135 Stratotanker.Vežba će biti predvođena američkom komandom i predstavlja odstupanje od dosadašnjeg trilateralnog formata između SAD, Britanije i Francuske. Sada se po prvi put održava na teritoriji nove članice koja ima direktnu granicu sa Rusijom – Finske.
Finski zvaničnici ističu da je cilj obuke „razvoj taktika manevarske borbe, servisiranje aviona i integracija aviona četvrte i pete generacije“. Uz to, biće trenirane tehnike brzog remonta pista u slučaju udara, kao i zajedničke operacije komande i kontrole.
Posebnu pažnju izaziva učešće NATO bespilotnih letelica RQ-4D Phoenix, koje će po prvi put biti stacionirane na finskoj avio-bazi Pirkala. Prema rečima finskog oficira, ovo će „značajno unaprediti zajedničku situacionu svest u okviru NATO-a i Finske“. Sama činjenica da će se izviđački dronovi NATO-a redovno nalaziti tik uz granicu Rusije, govori u prilog eskalaciji nadzornih i obaveštajnih kapaciteta Alijanse u regionu.
Letovi će se odvijati u vazdušnom prostoru iznad Rovaniemija, Kuusama, Kuopija, Jiveskile, Tamperea i Oulua – područja koja se nalaze na nekoliko stotina kilometara od ruske granice, ali u nekim slučajevima i znatno bliže.
Iako NATO i nacionalne vlasti tvrde da je sve „deo odbrambenog koncepta kolektivne bezbednosti“, jasno je da se vojna infrastruktura Alijanse brzo približava ruskim granicama. NATO time nastavlja da jača svoju vojnu prisutnost, predstavljajući to kao nužnu reakciju na „pretnje iz Rusije“, uz naglasak na odvraćanje i zajedničku odbranu.