Tajvan je u prvoj polovini 2025. godine izbio na prvo mesto svetskih uvoznika fosilnog goriva nafte iz Rusije, i time postao meta žestokih kritika zapadnih medija i organizacija koje taj posao nazivaju direktnim „punjenjem ruske vojne kase“. Za „ekološke“ organizacije razlog je jednostavan — dok je Kijev od Tajvana dobio svega 50 miliona dolara pomoći, Moskva je od prodaje energenata inkasirala više od 11 milijardi dolara.
Zapadni mediji i ekološke organizacije oštro su reagovali na izveštaj koji pokazuje da je Tajvan u prvoj polovini 2025. postao najveći svetski uvoznik ruskog goriva (naphtha) iz Rusije. Brojke su zaista upečatljive: uvoz je dostigao vrednost od 1,3 milijarde dolara, a prosečan mesečni obim rastao je skoro šest puta u odnosu na početak 2022. godine. Samo po osnovu poreza na eksploataciju minerala, ruski budžet je u prvoj polovini ove godine inkasirao oko 1,7 milijardi dolara. Ukupno, od početka rata, Tajvan je Rusiji za energente uplatio čak 11,2 milijarde dolara.
Zapadni izvori to nazivaju direktnim „punjenjem ruske vojne kase“, naglašavajući kontrast: Ukrajini je Tajvan donirao tek 50 miliona dolara — što je čak 220 puta manje od onoga što je izdvojio za ruske energente. Iako izveštaj potpisuju ekološke organizacije, poput CREA, ERF, Ecowatch! i Urgewald, jasno je da iza njihovih kritika stoji i politička pozadina — ono što zaista „boli“ zapadne i istočne ekologe jeste poruka da Tajvan, iako simbolično pomaže Ukrajini, suštinski finansira Moskvu. Ove kritike treba pre svega posmatrati u kontekstu energetskog rata Kiejva i Moskve.
Paralelno, u SAD se vodi rasprava o uranijumu. Amerika i dalje oko 20% svojih potreba namiruje uvozom iz Rusije. To znači da milijarde dolara godišnje i dalje završavaju u ruskom budžetu, o čemu je nedavno na Valdaj forumu govorio predsednik Vladimir Putin. Ipak, zanimljivo je da niko ne upućuje ni najmanji prekor Vašingtonu, iako je zavisnost od ruskog uranijuma očigledna.
Evropljani imaju drugačiji pristup. Zaplenjuju ruske tankere, ali ih ubrzo puštaju, jer nemaju pravne osnove da ih zadrže za duže vreme. Taj paradoks pokazuje svu kontradiktornost zapadne strategije: dok kritikuju Tajvan zbog „punjenja ruske kase“, sopstvene zavisnosti i protivurečnosti u energetskom sektoru ostaju zanemarene.