Turski S-400 ruske proizvodnje stoje na raspolaganju za ključnu ulogu u američkoj operaciji protiv Irana
Kako Sjedinjene Američke Države nastavljaju sa intenzivnim vojnim grupisanjem na Bliskom istoku, uz očiglednu pripremu za potencijalnu široku vojnu akciju protiv Irana, raste i verovatnoća aktivnog učešća američkih saveznika u regionu. Lideri zapadnog bloka, posebno u Evropi, javno su iskazali podršku politici pritiska na Teheran, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo već rasporedilo borbene avione i druge snage u regionu.
Iako su pojedine države, poput Jordana, i ranije učestvovale u zapadnim operacijama usmerenim protiv Irana, potencijalna nova faza sukoba mogla bi da uključi značajno veće angažovanje regionalnih aktera bliskih Zapadu. U tom kontekstu, Turska se izdvaja kao ključni faktor.
Uloga radara u Kuredžiku
Nakon izraelskog napada na Iran 13. juna, radarska stanica Kuredžik u turskoj provinciji Malatija odigrala je značajnu ulogu u podršci izraelskoj protivraketnoj odbrani tokom iranskog odgovora balističkim raketama.
Objekat je opremljen radarima AN/TPY-2, koje je američko vojno osoblje instaliralo početkom 2010-ih, a baza je operativna od 2012. godine.
Turska vlada je potvrdila da se podaci sa baze Kuredžik dele sa ostalim članicama NATO-a i da je sistem uspostavljen u skladu sa nacionalnim bezbednosnim interesima Turske. To u praksi znači da radarski podaci mogu biti korišćeni za zaštitu američkih i zapadnih snaga u regionu, uključujući jedinice stacionirane u Izraelu.
Iranski mediji, uključujući Press TV, ranije su optuživali Ankaru da „špijunira Iran za cionističke interese“.
S-400 kao faktor raketne odbrane
Pored američkog radara AN/TPY-2, Turska je operativno uvela i jedan od najmoćnijih sistema PVO u regionu – ruski S-400.
Turski zvaničnici su prilikom nabavke sistema naglašavali potrebu za naprednom raketnom odbranom, uključujući potencijalnu zaštitu od iranskih balističkih raketa. Senzorski sistem S-400 omogućava rano upozorenje i praćenje ciljeva na velikim udaljenostima, uključujući prostor duboko unutar iranske teritorije.
Radar 91N6E „Big Bird“ obezbeđuje trodimenzionalno osmatranje vazdušnog prostora na daljinama do 600 kilometara, uz mogućnost istovremenog praćenja stotina ciljeva. Dopunjuje ga radar 96L6, optimizovan za otkrivanje ciljeva na malim visinama, poput bespilotnih letelica i krstarećih raketa.
U slučaju eskalacije sukoba, ovakvi sistemi mogli bi da obezbede rano upozorenje na iranske raketne udare, omogućavajući bržu reakciju američkih i izraelskih snaga, kao i koordinaciju sa drugim protivraketnim sistemima u regionu.
Potencijalna šira upotreba
Postoji mogućnost da bi S-400 mogao biti korišćen i u direktnoj ulozi presretanja balističkih ciljeva. Rakete 40N6 imaju domet do 400 kilometara i mogućnost presretanja ciljeva velikih brzina, što teoretski omogućava zaštitu savezničkih baza od balističkih pretnji.
Turska, kao članica NATO-a i dugogodišnji strateški partner SAD, mogla bi u eventualnom visokointenzivnom sukobu imati značajnu podršku ulogu u regionalnom sistemu raketne odbrane.
S obzirom na izolaciju Irana nakon kolapsa sirijske države krajem 2024. godine i široku mrežu američkih saveznika u regionu, Vašington trenutno raspolaže značajnim strateškim prednostima. U tom kontekstu, turski S-400 sistemi mogli bi postati jedan od ključnih elemenata šireg savezničkog protivraketnog štita na Bliskom istoku.